Na početku konferencije p. Stanko Perica istaknuo je da se ovim događajem, povodom nadolazećeg praznika rada htjela skrenuti pažnja na prava radnika kako bi se razmišljalo o pravima radnika i analizirala situacija glede toga. “Strani su radnici stvarnost koja nije toliko u središtu pažnje, zbog čega ne mogu izraziti svoje poteškoće, kao i kršenja radnih prava”, poručio je.

Za portal Hrvatske katoličke mreže razgovarali smo s bračnim parom iz DR Konga, Fraterne Centwali Makuta sa suprugom Aksanti Francine Mwarhanyi. U Hrvatskoj žive već 2 godine i rade kao čistači. Poteškoća s kojom se suočavaju sastoji se u tome što žive razdvojeno od svoje djece. Imaju petero djece, a kako bi ih doveli u Hrvatsku, potrebno je prikupiti 1000 eura za svako dijete zbog jednokratnog zdravstvenog osiguranja, što im njihova minimalna plaća ne omogućava. “Uz ovaj, radio bih na još jednom radnom mjestu, ali ga ne pronalazim.”, poručio je suprug.

Ljudi u Europi nisu svjesni kako se živi u Africi i o kakvim se nesnošljivim standardima ondje suočavamo.

Dodatan problem predstavlja im i dobivanje smještaja, prilikom čega se suočavaju s rasizmom. “Osim toga, na radnom mjestu se svakodnevno susrećem s rasizmom. Jedino gdje mogu raditi je kao čistač WC-a zbog toga što sam crnac”. Istaknuo je i kako svaki dan odlazi na euharistijsko slavlje i da ne gubi vjeru u Boga unatoč velikim poteškoćama.

Foto: HKM/ Matija Đudarić i Valeriia Movenko

Valeriia Movenko, izbjeglica iz Ukrajine, objasnila je poteškoće vezane uz priznavanje diplome. Proces priznavanja diplome je skup i dugotrajan proces, a budući da je u Ukrajini ratno stanje,  teško je doći do željenih dokumenata, što dodatno otežava situaciju. Movenko je diplomirana psihologinja i radi u Isusovačkoj službi za izbjeglice. “Trenutno polazim tečaj hrvatskog jezika na razini B1 i B2”, objasnila je ističući kako je u trenutku dolaska u Hrvatsku radila razne poslove, uključujući i fizički rad.

Istaknuo je i kako svaki dan odlazi na euharistijsko slavlje i da ne gubi vjeru u Boga unatoč velikim poteškoćama.

Helena Da Graca Da Costa Brinco u Hrvatsku se doselila iz Angole prije 8 mjeseci. S nama je podijelila iskustvo suočavanja s predrasudama i istaknula kako se doselila u Hrvatsku zbog životnog standarda. “Ljudi u Europi nisu svjesni kako se živi u Africi i o kakvim se nesnošljivim standardima ondje suočavamo.”

Uz ovaj, radio bih na još jednom radnom mjestu, ali ga ne pronalazim.

Nakon ovih svjedočanstva, susret je zaključio o. Perica objasnivši da JRS neprestano apelira na javnost radi stvaranja senzibiliteta spram te populacije, te da im se pomogne u skladu s mogućnostima. Objasnio je i kako u drugim zemljama organizacije crkvenog tipa provode humanitarne koridore kojima se omogućuje dolazak u Europu. “Željeli bismo barem nekolicinu ljudi na taj način dovesti u Hrvatsku. Nadamo se da ćemo u budućnosti imati više sreće. Svaka država je dužna učiniti svoj dio. Svijet je pun ljudi koji pate i kojima je teško”, poručio je.