Dragi Ljuba!

Često pomišljam ne bi li se mogao sastaviti jedan hrvatski liturgijski almanah, gdje bi uz svaku svetkovinu bila po koja narodna pjesma, koja odgovora toj svetkovini ili koji solidni prijevod himne, psalma i. dr. za taj dan. Uz to bi valjalo pridodati komentar o poeziji liturgijske godine i eksplicirati poeziju najvećega literarnog djela čovječanstva – Brevijara. Mislim, naime, da su Dubrovčani, a također i Preradovićeva generacija, bolje poznavali liturgiju od nas i da neće biti teško naći lijepih prijevoda psalama i himana. Poslužiti bi mi se dalo glagoljskim prijevodima, a kod ilustracije crkvene godine postaviti za paralelu Istočni obred…

Nužnost hitnog prijevoda Evanđelja

Kada naime pomislim, da mi nemamo nikakve religiozne literature, da naši đaci nemaju dobre molitvenike, da Evanđelje nije rašireno u narodu, a da ne govorim o znanstvenim vjerskim djelima, koja su neophodno potrebita za svakoga našeg intelektualca… Kada to sve znam, ipak vidim da se radi, to hvalim Božjemu milosrđu, da nas unatoč svih tih nedostataka, prožimlje apostolskim žarom.

Mislim da moramo napokon započeti s konsolidacijom temeljâ i to sve svoje sile uložiti da se Evanđelje prevede i raširi po cijelome narodu. Plodovi će se kasno pokazivati – mi ćemo i naši potomci biti tada već mrtvi – ali sam uvjeren da će riječ Božja posve spontano rekristijanizirati sve slojeve našeg naroda…

Kada bude bilo u svakoj kući – gradskoj i seoskoj – Evanđelje za stolom, kada se bude uz objed čitao koji odlomak iz njega, onda se tek možemo nadati da ćemo imati brojan kler, da će se napuniti naši samostani i da će se osnivati redovi koji će odgovarati potrebama dotične epohe. Širenje Kraljevstva Božjega u našoj zemlji mora polaziti od stupovlja episkopata i svećenstva, a mi laici smo samo kamenovi ili malter te velebne zgrade.

Merzov osvrt o hodočašćima

Htio bih Vam još nešto reći o hodočašćima. U Lurdu sam osjetio veličinu tih manifestacija. Hodočašća su najbolje škole molitve. Mogu Vam reći da sam se prvi put u Lurdu pravo molio Bl. Djevici Mariji. Moja dosadašnja molitva Bl. Djevici Mariji bila je kontemplacija jednoga fantoma moje fantazije. Priznajem da jednostavno nijesam osjetio šta znači veličina Majke Božje, žene koja je bila predestinirana od početka da bude nosiocem Onoga koji je tvorac cijeloga svemira itd. A u Lurdu čujem gdje se tisuće ljudi glasno moli i svaki zvuk i svaka kretnja pojedinoga vjernika – budući da je ekspresija njegovog vjerskoga života – sugerira mi njegovu vjersku spoznaju Bl. Djevici.

Zamislite si više tisuća glasova, kretanja, mirisa i boja i sve govori o Bl. Djevici Mariji. Je li čudno kada njena milozvučnost, njena formalna ljepota, njeni miomirisi, njena neizmjerna veličina, dobrota poprima u našemu srcu neizmjerne konture i zajedno nam izgrađuje u duši sliku prave MADONE… A k tome čujete prodiruće glasove bolesnika koji mole za ozdravljenje, a i čudesa se događaju – pa da onda ne ostanete skršeni pred veličinom One o kojoj ovisi vječni spas svih naroda! Kada navečer pođete s procesijom, držeći u ruci upaljenu svijeću, i gledate te hiljade svijeća kako igraju na vjetru – a jedna se ne razlikuje od druge – to osjetite da nema nikakve razlike među ljudima i staležima, da smo mi svi u ovoj suznoj dolini djeca jedne te iste Majke i da je jedini smisao života da, bez ljudskog obzira, radimo na našemu spasu i spasu naših bližnjih e da tako dođemo onamo za što smo stvoreni.

To je vrlo uska skica onoga što sam ja proživio i držim da bismo mi morali priređivati hodočašća u Mariju Bistricu ili druga svetišta, gdje ćemo se zajedno moliti bl. Gospi. Uvjeren sam da će biti koristi od tih molitava i za naš ovozemski život jer “Tražite kraljevstvo Božje i sve ostalo će vam se nadodati.”

Bolesnici pozvani na prvu liniju molitve

Kako rekoh, jedini smisao života jest spasiti vlastitu dušu i spasiti što veći broj duša naših bližnjih. Prema tome je svećenički stalež najveći stalež jer se u njemu ulažu sve energije da se ta ideja realizira. Tkogod nema poteškoća s obdržavanjem celibata ili kojih drugih zapreka, neka ide u svećenike. – Ne znam sjećate li se još onoga poglavlja iz Huysmansovog En Route, gdje on govori o “paratonerre mystique”, o redovima koji trapljenjem udovoljavaju Božjoj srdžbi. Mi, osim trapista, nemamo na žalost takvih redova, ali imamo u našemu pokretu priličan broj bolesnikâ koji bi mogli na se preuzeti, strpljivo trpeći, sve kazne za grijehe koje se u našemu Hrvatskom katoličkom pokretu počinjaju. Bogu je plakati promatrajući kako naši bolesnici nestrpljivo trpe, a imaju od dragoga Boga tu milost da na taj način rade za Pokret.

Kada budemo imali vojsku patnika, molitelja i radnika, moći ćemo na svim frontama polako, ali sigurno, napredovati. Uvjeren sam da tako moramo osvojiti sve slojeve našega naroda i spasiti za vječnost cijeli naš narod.

I ako katolicizam u Europi sada raste, ipak je ono u užasnoj regresiji. I spoznavši, osjetivši u Lurdu upravo na nerješivo silan način, da je cijelo čovječanstvo – ta mrvica – stvorena da odaje poštovanje neizmjernome Bogu, a kad tamo države, zakoni, radnici, zidari, cijeli činovnički aparat funkcionira kao mašina, kao da Bog ne egzistira. Čovjeku se zgrozi kad to pomisli. A tko je kriv? Dobri, jer nijesu bolji! Čovječanstvo jednostavno ne zna da Bog egzistira, jer katolici umjesto da mole na javnim mjestima, mjesto da napuste svaki položaj ako je u protuslovlju s vjerom, oni se sakriju kada se Bogu mole, pričešćuju kada nije nitko u crkvi itd. Na nama je krivnja.

Prvi kršćani su bili “veleizdajnici”, u opoziciji s državom i okolinom – bili bičevani i bacani u tamnice, a mi zašutimo čim vidimo opasnost.

Prijedlozi djelovanja

Prije nego što završim, htio bih reći što su mi rekli u Action populaire:

“Najbolji rad je pozitivni rad. Loš poredak valja nadomjestiti postavivši na njegovo mjesto dobar. Što manje napadati na druge i rušiti! Čemu to ako ne znamo čime da nadomjestimo zlo? Mogli ste vidjeti da se Dossieri drže toga principa i da oni zaista svojim radom polako nadomještaju kapitalistički gospodarski poredak kršćanskim, solidarističkim.”

Na srcu mi je, prema tome, sljedeće:

1.) da se što prije započne s prevođenjem i izdavanjem Evanđelja,

2.) da se priređuju hodočašća,

3.) da se u svim našim listovima započne agitirati za svećeničko zvanje i stalež,

4.) da se upozore naši bolesnici na veliku korist dragovoljnog trpljenja i

5.) da se energija, koja se do sada trošila u negativnu kritiku, upotrijebi za propagiranje naše doktrine.

Molim Vas, da se ne ljutite što sam Vam toliko toga napisao. Pošto se Milost Božja Vama poslužila, da sam spoznao istinu katolicizma, to držim da sam morao sve ovo reći upravo Vama. Naravno da se i nadalje preporučam u Vaše molitve jer, kako Apostol kaže, “ja spoznajem dobro, a činim zlo…” i “naš neprijatelj, vrag, ne miruje, već poput lava koji riče, naokolo traži, koga bi prožderao.”…

Srdačan pozdrav,

Ivan Merz

Ime Marijino, 1921.