Ove godine obilježava se 25. obljetnica od kada je papa Ivan Pavao II. izdao bulu kojom je dotadašnja Riječko-senjska nadbiskupija podijeljena na dvije crkvene upravne jedinice – Riječku nadbiskupiju i novoutemeljenu Gospićko-senjsku biskupiju. Ta je povijesna odluka stupila na snagu 25. svibnja jubilarne 2000. godine, čime je službeno osnovana Gospićko-senjska biskupija.

Svakoj biskupiji pripalo je po pet dekanata nekadašnje Nadbiskupije. Gospićko-senjskoj biskupiji pripadaju dekanati: Gospićki, Ogulinski, Otočki, Senjski, Slunjski i kasnije osnovani Udbinski dekanat.

Otvaranje Jubilarne godine u Gospiću (2025.) / Foto: Gospićko-senjska biskupija

Vlč. Josip Šimatović, dekan Udbinskog dekanata te čuvar svetišta i Crkve hrvatskih mučenika na Udbini, prisjetio se toga dana kad je uspostavljena Gospićko-senjska biskupija.

„Sjećam se da je biskup Bogović poslije stalno govorio u tom trenutku kad je on postao biskup, zvona njegove župne crkve nisu mogla zvoniti, još ih nije bilo. Dakle, crkva u Slunju je bila razrušena, na Udbini još crkve nije postojalo, u Gračacu, u Korenici crkve nije bilo. Usudio bih se reći da je više od trećine naše biskupije u trenutku osnutka biskupije bilo naseljeno našim prognanicima. Isto tako, ta trećina biskupije još uvijek nije imala adekvatne sakralne objekte“, rekao je u razgovoru za Hrvatski katolički radio povodom obilježavanja 25. obljetnice osnivanja biskupije.

Sjećam se da je biskup Bogović poslije stalno govorio u tom trenutku kad je on postao biskup, zvona njegove župne crkve nisu mogla zvoniti, još ih nije bilo.

Mnogi su bili uvjereni da takve prilike nisu pogodne za osnivanje biskupije, nego da treba čekati dok se one stabiliziraju i srede.

Drugi su smatrali da upravo u takvim prilikama Crkva treba preko svoje najjače institucije (biskupije) raditi na stabiliziranju i sređivanju prilika, a ne čekati neka „bolja vremena“ za osnutak biskupije. Sveta Stolica je dala potporu ovim drugima, piše na mrežnoj stranici biskupije.

Biskupi

Prvi biskup: dr. Mile Bogović (2000. – 2016.), preminuo u prosincu 2020.

11.05.2017., Gospic – Biskup Mile Bogovic. Photo: Kristina Stedul Fabac/PIXSELL

Drugi biskup: Zdenko Križić (2016. – 2023.), danas splitsko-makarski nadbiskup.

Biskup Zdenko Križić / Foto: IKA

Treći biskup: msgr. Marko Medo, imenovan 7. listopada 2024. godine.

Mons. Marko Medo / Foto: Josip Konjarik

Kad Crkva stoji uz narod

Više od polovice područja današnje biskupije bilo je od 1991. do 1995. pod okupacijom. S tog okupiranog dijela gotovo svi katolici bili su protjerani, a crkve i ostali crkveni objekti bili su sustavno uništavani; tako su prošle i obiteljske kuće ako nisu koristile za stanovanje ostalom ili doseljenom srpskom stanovništvu. Nijedna crkva nije ostala pošteđena.

Kada je to područje u kolovozu 1995. oslobođeno, napustila ga je većina srpskog stanovništva. Njihove crkve ostale su uglavnom pošteđene, ali je dobar dio obiteljskih kuća stradao.

Povratak prognanih katolika na njihova ognjišta nakon 1995. nije tekao tako brzo jer je trebalo najprije osigurati krov nad glavom. Kada je to i uspjelo, teško je bilo, a i sada je, naći zaposlenje i osnovna sredstva za uzdržavanje.

proslava Velike Gospe poslije operacije “Oluja” 1995. na ruševinama crkve u Cetingradu

Ni onaj drugi dio biskupije koji nije bio pod okupacijom nije pošteđen od ratnih razaranja i stradanja pučanstva. U takvim okolnostima Crkva želi što bliže biti uz narod, pratiti ga u njegovom mukotrpnom nastojanju oko duhovne i materijalne obnove.

Počeci hrvatske države

Ovaj je prostor još u ranom srednjem vijeku bio veza između Dalmatinske Hrvatske i Slavonije i u njemu je vladao ban (Banska Hrvatska). Nisu bez temelja mišljenja da su počeci hrvatske države upravo ovdje (Borna je najprije „dux Guduscanorum“ tj. knez Gačana, a nakon toga prelazi velebitski planinski lanac).

Kako se 821. Borna spominje kao knez Dalmacije i Liburnije (lat. dux Dalmatiae et Liburniae), možemo pretpostaviti da su se Gačani tada našli u sklopu te države. Vjerojatno su Franci, želeći učvrstiti svoju vlast u hrvatskim zemljama nakon sloma Ljudevitovog ustanka, Borni podarili titulu koja je više odgovarala njihovoj viziji političke organizacije tih krajeva, a Borna se nametnuo kao vladar više slavenskih plemena i tako postavio temelje Primorske Hrvatske, piše povijest.hr.

Kao biskupsko sjedište samo je Senj preživio Turke, a u njemu su ostala dva samostana. Drugdje nigdje!

Po oslobođenju od Turaka došli su kapucini u Karlobag. Tek između dva rata dolaze trećoredci u Ogulin, u Gračacu je izgrađen franjevački samostan dok su sestre Družbe Presvetog Srca Isusova izgradile kuću u Otočcu, a u Gospiću je otvoren samostan Presvetog Srca Isusova u kojem borave klauzurne bosonoge sestre karmelićanke.

Trodnevnica za svetkovinu Gospe Karmelske u kod karmelićanki u Gospiću / FOTO: TU GSB

Na drugim župama djeluju još franjevci i karmelićani, a od ženskih redovnica prisutna je Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog u Ogulinu koje djeluju u bolnici. Do listopada 2024. tri sestre Družbe Presvetog Srca Isusova djelovale su u Biskupskom ordinarijatu u Gospiću.

Statistika malog, ali pobožnog naroda

Gospićko-senjska biskupija najveća je u Hrvatskoj (8 200 četvornih kilometara), ali po broju stanovništva jedna je od manjih.

• Stanovnika je na tom području 1991. bilo oko 146.000, od čega je 57.920 ili 39 % bilo srpske nacionalnosti (pravoslavaca), a 56 % ili 80.380 Hrvata (katolika). Danas biskupija broji oko 56 tisuća katolika.
• Ukupno katoličkih župa je 86, aktivnih biskupijskih svećenika 39, a redovničkih 11. U neke župe svećenici se nisu još vratili nakon progonstva 1991. jer se još nisu vratili ni vjernici.

Karta Gospićko-senjske biskupije / Foto: GSB

„Trenutno je negdje oko 56 tisuća katolika. Ali ono što mi uvijek volimo istaknuti, dobar je to narod, vrlo pobožan. Uz Crkvu su, jako privrženi i to pokazuju na različite načine“, naglasio je tajnik i kancelar Gospićko-senjske biskupije Mišel Grgurić u razgovoru za Hrvatski katolički radio.

Zamak / Foto: Župa Gospić

„To je jedan dobar narod koji treba rasti i graditi ga, koji je prošao brojne nevolje, još od predturskih vremena, pa turskih vremena, pa kasnije, posebno očitovano u prošlom stoljeću, za vrijeme Drugog svjetskog rata i vremena komunizma, pa Domovinski rat“, dodao je vlč. Grgurić.

„Naj“ župe

Simbolika

Grb Gospićko-senjske biskupije načinjen je iz grba prvog biskupa dr. Mile Bogovića uz male preinake.

Štit je uzet s grba ličkih plemića Petrovića. U sredini štita je smeđi križ stiliziran u obliku glagoljskog slova „a“. ispod križa na štitu ucrtana su tri trokuta također smeđe boje koja simboliziraju kopneni dio biskupije s njegovima trima vrhuncima (Velebit, Plješivica, Klek) koja oplakuju more i natapaju vodopadi (Plitvice, Rastoke).

Grb Gospićko-senjske biskupije

Iz stilizacije se naziru elementi hrvatskoga grba. Iznad gornja dva vrhunca stoje dvije zvijezde koje simboliziraju dva središta biskupije Gospić i Senj. Između njih je glagoljsko slovo “š” koje također označava broj 2000 – godinu Velikog jubileja.

 Majka Božja od Krasna, zaštitnica je Gospićko-senjske biskupije.

Narodna predaja o Majci Božjoj Krasnarskoj nastala u 13. stoljeću, priča je o pastirima koji su šetajući šumom, na jednom panju pronašli neobičan cvijet na kojemu se ukazala slika Majke Božje.

Pastiri su cvijet odnijeli u kapelicu, no on je nestao i ponovno se pojavio na panju. Nakon što se čudo ponovilo nekoliko puta, narod je shvatio Gospinu želju i na mjestu pronalaska cvijeta podigao oltar i crkvu posvećenu Majci Božjoj. Zanimljiva činjenica podupire ovu predaju, svetište je naime sagrađeno na nepogodnom i neravnom mjestu koje ljudi nikada ne bi sami odabrali za gradnju crkve.

Gospa od Krasna predstavljena je u liku Majke Božje s djetetom u naručju. I Majka i Dijete nose krune na glavi.

Nekada je zimi kip stajao u župnoj crkvi u Krasnom Polju, a prenosili bi ga u procesiji za proljetne i vraćali za jesenske kvatre. Gospi od Krasna hodočaste iz Hrvatskog primorja, otoka, iz Like, Krbave, Bosne i Istre.

Na području biskupije u posljednjih 25 godina izgrađeno je više novih crkava, kapela i pastoralnih centara:

• katedrala Navještenja Blažene Djevice Marije u Gospiću, konkatedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije u Senju
• župne i samostanske crkve hrvatskih mučenika na Udbini, sv. Jurja u Korenici, bl. Alojzija Stepinca u Ogulinu, sv. Ivana Krstitelja u Gračacu, sv. Ivana Pavla II. u Donjem Lapcu, Blažene Djevice Marije od svete krunice u Čanku
• kapele sv. Antuna Padovanskog u Ogulinskom Hreljinu, sv. Petra i Pavla u Crnom Jezeru, sv. Ane u Srbu, sv. Marka u Budaku, sv. Mihovila u Vukšiću, Uzašašća Isusova u Korenici
• pastoralni centri u Ličkom Osiku i Plitvicama
• Samostan Presvetog Srca Isusova u Gospiću i svećenički dom u Gospiću.

Papa Ivan Pavao II. u svom pastoralnom posjetu Hrvatskoj blagoslovio je kamen temeljac Crk­ve hrvatskih mučenika te je postavljanje njegove skulpture izraz zahvalnost koju hrvatski narod osjeća prema Papi koji se zalagao za prava svih žrtava totalitarnih režima.

Udbina / Foto: Zeljko Mrsic/PIXSELL

Na samom postolju spomenika nalaze se Papine riječi: „Potrebno je da mjesne crk­ve sve učine da se ne prepusti zaboravu spomen onih koji su pretrpjeli mučeništvo” (apostolsko pismo Tertio millennio adveniente, br. 37).

Tijekom posjeta Rijeci 2003. godine, papa Ivan Pavao II. blagoslovio je mnoge kamene temeljce za crkve koje su tada bile u izgradnji, među kojima i temeljac za Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini. Upravo je taj papa potaknuo njezinu gradnju, kada je na pragu trećeg tisućljeća uputio poziv svim narodima da popišu i s posebnim poštovanjem časte svoje mučenike.

Potrebno je da mjesne crk­ve sve učine da se ne prepusti zaboravu spomen onih koji su pretrpjeli mučeništvo.

Koncepcija figure sažima vremensku i prostornu komponentu: Papa je predstavljen u pokretu gdje simbolički prelazi prag i uvodi vjernike i Crk­vu u novo tisućljeće.

Dan hrvatskih mučenika na Udbini započeo s proslavom iste godine kada je biskup Bogović donio odluku da se u drugu subotu u rujnu obilježava Dan hrvatskih mučenika kao spomen na one koji su svoje živote dali za ‘krst časni i slobodu zlatnu‘.

Proslavljen Dan hrvatskih mučenika na Udbini (2019.)

“Ujedno te 2003. godine bila je 510. obljetnica Krbavske bitke zbog koje je Udbina i izabrana kao mjesto na kojem će se graditi jedno zajedničko svetište posvećeno svim hrvatskim mučenicima kao znak zahvale našeg naroda svima onima koji su svoj život znali dati za druge”, objasnio je čuvar svetišta je vlč. Josip Šimatović.

Dodatak: 10 tisuća mladih u Gospiću (2024.)

U svibnju prošle godine održan je 12. susret hrvatske katoličke mladeži u Gospiću pod geslom ‘Raduj se za svoje mladosti’ (usp. Prop 11,9). Na svečanom misno slavlju u subotu, 4. svibnja, okupilo se više od 10 tisuća mladih.

U procesiji je nošen kip Gospe Krasnarske, zaštitnice Gospićko-senjske biskupije, a predvoditelj slavlja splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić je među biskupskim insignijama imao i štap krbavskih biskupa.

25. obljetnica osnivanja Gospićko-senjske biskupije