Današnja proslava nije tek obilježavanje jedne povijesne uspomene.

Ona je izraz naše zahvalnosti i odgovornosti, stoga je i poziv da se obnovimo u vjeri, u savjesti i u našem opredjeljenju za kršćanske vrijednosti i kulturu koja je iz njih izrasla. Zahvaljujemo Bogu na povijesti milosti, ali se ujedno pitamo kakva je naša odgovornost danas.

Domoljublje je izraz ljubavi prema konkretnom narodu, njegovu jeziku, njegovim svetinjama, njegovim ranama, njegovoj povijesti i budućnosti.

Stoga kad danas govorimo o Hrvatima, o jedinstvu našega naroda i o vjernosti Kristu, govorimo o ukorijenjenosti u kršćansku civilizaciju.

Ako čovjek ili narod izgube korijene, oni gube svoju dušu.

1. Ukorijenjeni smo u kršćanskoj civilizaciji

Danas zahvaljujemo svojim precima: na vjeri koju su nam ostavili, na jeziku koji su očuvali, na kulturi koju su oblikovali, na zajedništvu i molitvama koje su od obitelji činile Crkvu u malome.

Hrvatski je narod ukorijenjen u vjeri mučenika i svetaca, u misli duhovnih velikana, u poniznosti redovnika, u hrabrosti branitelja, u molitvi majki i baka koje su vjeru ispovijedale kad su se crkve zatvarale čuvajući je u srcu i u djelu.

Zahvaljujemo svojim precima i za jasnoću crkvenog učenja kroz našu povijest.

Kralj Tomislav nije bio samo političar, bio je vladar koji je znao da se narod ne može graditi bez Krista i povezanosti s Petrovom Stolicom, s Crkvom.

kralj Tomislav / Foto: Davor Puklavec/Pixsell

2. Pokušaji iskorjenjivanja

Naša ukorijenjenost u kršćansku baštinu koja se očitovala u domoljublju, jeziku, kulturnom stvaralaštvu i državotvornosti žestoko je napadana tijekom naše hrvatske povijesti. Ali nismo pokleknuli.

Preživjeli smo jer smo znali u što smo ukorijenjeni.

Odoljeli smo tim pokušajima ponajprije krvlju mučenika: počevši od prvog mučenika na ovim našim prostorima, svetoga Venancija, potom Nikole Tavelića, Drinskih mučenica, blaženoga Miroslava Bulešića te blaženog Alojzija Stepinca.

Oni su znak da se Krist ne izdaje i ne prodaje ni kad boli, ni kad prijeti smrt, i da se vjera ne može ušutkati ondje gdje srce gori za Istinu.

3. Sačuvati povijesnu ukorijenjenost

Narod koji je ukorijenjen u Kristu, prožet bratoljubljem i domoljubljem, neće umrijeti. Može izgubiti političku moć, ali neće izgubiti svoju dušu.

Naš je narod tijekom stoljeća opstajao jer je znao čuvati svoje vrijednosti.

Znao je da se ono što je sveto ne prodaje, nego da se mora čuvati i kad je teško i opasno – pa i po cijenu života.

Tko ne zna za što vrijedi umrijeti, ne zna ni za što vrijedi živjeti.

Bez smisla za žrtvu, gubi se i smisao za život.

Ono pak za što vrijedi i umrijeti – jesu Bog, obitelj i domovina. To je bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje.

To troje jesu ona ljubav koja nas je očuvala kroz ratove, progonstva, režime i nevremena – i koje nas i danas jedino može očuvati.

Poruka

Dragi hrvatski narode, ostanimo ukorijenjeni u ono što nam je dano odozgor – u ostavštini predaka, tolikih naših mučenika i svetaca, u baštini Crkve i Evanđelja.

Neka naši zakoni ne budu protiv života, naši programi protiv savjesti, naše škole neka ne budu protiv roditelja, ni narod protiv Boga.

Ako zaboravimo svoje mučenike i heroje, oslabjet ćemo svoju ukorijenjenost i otežati svoj hod u budućnost. Ako izgubimo zajedništvo, postat ćemo teret jedni drugima.

Kad izgubimo sve, a ostane nam Krist – imamo sve.

Ako postignemo sve, ali izgubimo Krista – sve smo izgubili.

Ljubimo stoga jedni druge u istini, molimo u našim obiteljima, živimo sveto, opraštajmo, služimo. Gradimo zajedno društvo u kojemu je Bog na prvome mjestu, u kojemu svaki čovjek ima svoje dostojanstvo i slobodu savjesti, u kojemu su ljubav i zajedništvo žrtve Bogu mile. Amen.