Budi dio naše mreže

Odilon Singbo: „Kiborg je već pred vratima”

Kršćanska obiteljska revija 'Kana' u svome najnovijem izdanju suočava čitatelje s tematikom transhumanizma koji je pokucao na vrata ljudske egzistencije i ide 'onkraj ljudskoga'. U koštac s problematikom uhvatio se vlč. Odilon-Gbènoukpo Singbo, sveučilišni kapelan Hrvatskoga katoličkog sveučilišta.

/ anh

U novije vrijeme, na znanstveno-tehničkom području, sve se više spominje jedan zanimljiv pojam čiji sadržaj, s jedne strane, budi oduševljenje i optimizam u bolju budućnost, a, s druge, u mnogima stvara zabrinutost i stanje nemira i neizvjesnosti.

Vlč. Odilon je i čest gost HKR-a

Riječ je o pojmu transhumanizam, piše kapelan Hrvatskog katoličkog sveučilišta vlč. Odilon-Gbènoukpo Singbo u rubrici ‘Suvremeni izazovi’ u najnovijem travanjskom izdanju ‘Kane’.

Osvrnuo se na pismo pape Franje ‘Humana communitas’ koje je uputio predsjedniku Papinske akademije za život – u povodu 25. obljetnice njezina osnutka, 11. veljače 2019. – i u kojem je, među ostalim, pozvao na promišljanje o novim tehnologijama koje se mogu opisati kao ’emergentne’ i ’konvergentne’.

„One obuhvaćaju informacijske i komunikacijske tehnologije, biotehnologije, nanotehnologije i robotiku. Oslanjajući se na rezultate dobivene iz fizike, genetike i neuroznanosti, kao i na sve više rastuću snagu računalnih mogućnosti, moguće su duboke intervencije na živućim organizmima.”

“Čak i ljudsko tijelo postaje predmetom intervencija koje omogućuju preobrazbu ne samo njegovih funkcija i sposobnosti, nego i načina na koji se ono povezuje s osobnom i društvenom razinom, s posljedicom da tijelo postaje sve više izloženo utjecajima tržišta.”

Ovom izjavom možemo reći da papa Franjo itekako ima na umu pitanje transhumanizma čija je glavna obilježja dao u ovom opisu, pojašnjava vlč. Singbo i u nastavku tumači što je transhumanizam.

Sam pojam opisuje kao međunarodni kulturni, znanstveni, filozofski, društveni, ekonomski i, usuđuje se reći, ideološki pokret koji promiče poboljšanje čovjeka na svim razinama s pomoću znanstveno-tehničkih dostignuća.

Ta se dostignuća – smatra Singbo – uglavnom odnose na četiri glavna područja koja transhumanistički pokret pokušava sjediniti za učinkovito postizanje svojeg cilja: poboljšati čovjeka.

To je poznata umreženost znanstveno-tehničkih grana pod nazivom NBIC (nanotehnologija, biotehnologija, informatička tehnologija i kognitivna znanost). Poznati naziv te umreženosti jest ‘konvergentne tehnologije’.

Kako je sažeo, nanotehnologije i njezina primjena na području medicine s pomoću nanolijekova uništit će npr. tumorske stanice, popraviti bolesne stanice i poboljšati zdravstveno stanje; biotehnologije iz genetike i molekularne biologije omogućit će gensku terapiju i prijenos gena, promjenu samih tih gena; informatika i mnoštvo njezinih primjena razvijat će novo i rastuće područje umjetne inteligencije zahvaljujući kojoj ćemo navodno doći do novih vrata ljudi – ako ih se još može nazvati ljudima.

Kapelan, među ostalim, ističe da umreženje tih tehnologija pojačava razne mogućnosti: pomoću medicine moguće je selektirati ljudska bića kroz razne dijagnostike, ugraditi proteze umjesto bolesnih ili amputiranih organa, proizvesti umjetne organe… Ukratko – kako slikovito navodi – kiborg je već pred vratima, a možda je već u kući ljudske egzistencije.

No, u članak se ističe i problematika transhumanizma koji se ne odnosi samo na ‘poboljšanje čovjeka’, već se proširuje na mogućnost pobjede nad svim onim u čemu je čovjek ranjiv, postizanja stanja trajne sreće, iskorjenjivanja svih bolesti, pa i zaustavljanja starenja sve do, uvjetno rečeno, besmrtnosti.

Prefiks ‘trans’ koji govori o određenom prelaženju označuje pokret ‘onkraj’ nečega, a u ovom slučaju, s obzirom na netom rečeno, ide ‘onkraj ljudskoga’, odnosno onkraj svega onoga što je ljudsko, koliko god je moguće.

Autor se osvrće i na povijest samog pojma transhumanizma koji seže do Dantea o čemu se također više može pročitati u novoj ‘Kani’, čiji je izdavač Kršćanska sadašnjosti i koji je od početka godine osvježio, osuvremenio i u svakom smislu riječi pomladio svoju uređivačku politiku u ovome mjesečniku, jednome od najdugovječnijih katoličkih listova kod nas.

Transhumanizam nedvojbeno nosi želju za nadilaženjem svega i putovanjem kroz razne prostore svemira, a za to se, ipak, treba osloboditi svih mogućih prepreka, pa bilo to i ljudsko tijelo. No, je li čovjek neko stanično, fiksirano biće?

Naslovnica nove ‘Kane’

Odgovor je ne, siguran je Singbo. Kako zaključuje, iskorištavanje tih čovjekovih sposobnosti samonadilaženja protiv samog čovjeka s pomoću tehnologija, kako to promiče transhumanizam, to je ono što uključuje alarm i poziva na promišljanje da ne upadnemo u samouništenje.

Članak potiče i na razmišljanja da ne smijemo zaboraviti i previdjeti ljepotu ljudskoga, da nastojimo humanizirati tehnologiju, a ne tehnicizirati ljudsko.

Travanjska ‘Kana’ donosi i druga razmišljanja; o uskrsnoj nadi koja će nam pomoći suočiti se s problemima u Crkvi (Stjepan Baloban), o iseljavanju (Tado Jurić), utrci s vremenom i sa samim sobom (Lana Batinić) te brojne druge sadržaje namijenjene kršćanskoj obitelji.

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja