Korizmena duhovna obnova za vjeroučitelje/ice i odgojiteljice u vjeri održana je u srijedu 13. ožujka u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca u organizaciji Ureda za vjeronauk u školi Zagrebačke nadbiskupije.

Na početku susreta okupljene vjeroučitelje, vjeroučiteljice i odgajateljice u vjeri pozdravila je savjetnica i zamjenica predstojnice ureda Ivanka Petrović koja je zahvalila svima okupljenima, a osobito predvoditelju duhovne obnove te uputila u tijek susreta.

Foto: Zagrebačka nadbiskupija

Korizmenu duhovnu obnovu na temu Što tražite? predvodio je doc. dr. sc. Odilon-Gbènoukpo Singbo koji je na početku nagovora istaknuo da će se on temeljiti na evanđeoskom odlomku iz Ivanovog evanđelja (Iv 1, 35-42) tumačeći nekoliko razina i likova.

“Zanimljivo je da svaki od ovih likova razumije vlastitu nevažnost. Imamo Ivana koji je bio sa svojim učenicima. Imao je učenike i odjednom ih je izgubio, ali svojom krivnjom, jer je rekao onu ključnu riječ za kojom su čeznuli njegovi učenici. I kad su čuli tu riječ shvatili su da Ivan više nije bitan jer su čuli Evo Jaganjca Božjega“, rekao je vlč. Singbo i dodao da je zanimljivo da evanđelist ne kaže da su se učenici oprostili od Ivana, nego su odmah krenuli dalje. “To može djelovati šokantno, ali to za nas znači da ćemo u načinu kako mi odgajamo, kako živimo, pripremamo ljude, bilo djecu u školi, bilo članove svoje obitelji, doživjeti trenutke odlazaka bez oproštaja, a da se ljudi ne obazru natrag da vide ili da nam kažu hvala za sve što smo do sada učinili u njihovom životu.”

Ljepota Ivanova poslanja nalazi se u tome što je cijelim svojim poslanjem upućivao na onoga koji je bitan.

“Osjećaj koji ćemo imati u takvim trenucima bit će ispit savjesti za nas – da se pitamo koje riječi izgovaramo ili na koga upućujemo. Ljepota Ivanova poslanja nalazi se u tome što je cijelim svojim poslanjem upućivao na onoga koji je bitan”, naglasio je vlč. Singbo te nadodao da “svaki put u svome poslanju, u nastavi, osim onoga što se od mene traži prema propisima, prema izvedbenom planu, tematskoj jedinici, da unutar toga pronađem nakon osobnog razmišljanja i razmatranja jednu rečenicu koja će biti učinkovita odnosno posebna jer dolazi iz mojeg proživljenog iskustva.”

Foto: Zagrebačka nadbiskupija

Uz pitanje Što tražiš, vlč. Singbo postavio je pitanje Zašto trčiš te istaknuo da je u odgovaranju na postavljeno pitanje razlika između učenika i današnjih vjernika u tome što su učenici dali pravi odgovor. “Učitelju gdje stanuješ… Gdje stanuješ u mom životu, u mojim trčanjima, mojim aktivnostima i mojim zauzetostima, gdje stvarno stanuješ”, naglasio je vlč. Singbo te nadodao da su i učenici od svih aktivnosti i trčanja stali te da to znači da “imamo pravo biti jako zauzeti, imamo pravo biti angažirani oko mnogo čega, ali imamo i obvezu čuti pitanje Što tražim kroz sve to skupa i onda još veću obvezu dati odgovor na to pitanje Što tražiš ili Zašto trčiš, a to je Učitelju gdje stanuješ da budem s tobom jer znam da ako Gospodin kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji”.

Učitelju gdje stanuješ… Gdje stanuješ u mom životu, u mojim trčanjima, mojim aktivnostima i mojim zauzetostima, gdje stvarno stanuješ.

Zatim se osvrnuo na lik Andrije, koji je jedan od dvojice učenika koji su pošli za Isusom, a koji je najprije našao svog brata Šimuna. “Moje evangelizacijsko poslanje imat će plodova ako se uvježbavam unutar svoje obitelji, a tu nam jako teško ide. Mi smo možda ponekad jako uspješni evangelizatori svugdje, osim u svojoj kući, a Andrija nam pokazuje da smo poslani najprije svojim ukućanima”, rekao je predavač te naglasio da je “naša uloga pomoći onome kojemu smo poslani da dođe na izvor. Ne samo da govorimo o Bogu, nego da osoba ima mogućnost susreti se s Bogom i to ima smisla samo ako smo i sami na Izvoru.”

Govoreći o zadnjem liku, Šimunu Petru, predavač je naglasio da ga je Isus pozvao imenom i rekao “ti si Šimun, sin Ivanov” kako ne bi zaboravio na svoju ljudskost, zemaljskost, ono gdje pripada i što je. Napomenuo je da upravo tako Gospodin poziva i svakog čovjeka računajući da je samo “Šimun, sin Ivanov” i da bez obzira na one trenutke u kojima osjeća težinu svoje ljudskosti, svojih mana ne smije zaboraviti da ga je Netko tu postavio. Nadodao je i da se “ne treba bojati, ne trebamo upasti u zamku lažne poniznosti, nego odgovorno prihvatiti dužnost koju nam je Gospodin povjerio.”

Na kraju nagovora vlč. Singbo naglasio je da “smo obični mostovi. Tu smo da spajamo ljude i da se ne hvalimo svojom snagom i zadaćom, nego da nam plaća bude radost. Isus kaže ne veselite se jer ste vi to učinili, nego jer su vam imena upisana na Nebesima”, te nadodao da “ako Bog bude mjerilo našeg djelovanja onda možemo nesmetano djelovati.”

Tu smo da spajamo ljude i da se ne hvalimo svojom snagom i zadaćom, nego da nam plaća bude radost.

Duhovna obnova zaključena je misnim slavljem koje je predvodio mons. Tomislav Subotičanec, generalni vikar i moderator Nadbiskupskog duhovnog stola. Na misnom slavlju koncelebrirali su mons. Alvaro Ernesto Isurieta Y Sea, prvi tajnik Apostolske nuncijature u RH, preč. Marko Kovač, biskupski vikar za vjernike laike i kancelar Nadbiskupskog duhovnog stola, preč. Željko Tanjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta i vlč. Odilon-Gbènoukpo Singbo, profesor na HKS-u.

Foto: Zagrebačka nadbiskupija

U svojoj homiliji mons. Subotičanec osvrnuo se na ulogu pape, o 11. obljetnici izbora kardinala Bergoglia na Petrovu stolicu i proslavi Papina dana istaknuvši da Gospodin svoju očinsku brižnost za stado “iskazuje preko pastira koje nam daruje u kontinuitetu od Isusovih dana do danas. Stoga, papinska služba je dar – Božji dar svome narodu, kojemu se očituje ljubav i pažnja, ispunjena nježnošću“, rekao je mons. Subotičanec i dodao da je „Papa Franjo, jedanaestu godinu (više od desetljeća), u svojim ljudskim vrlinama i slabostima; svojoj duhovnoj snazi i tjelesnoj krhkosti, baš poput Petra, svjedok te Božje milosti i mudrosti i ispunjenja Božjih uslišanja i obećanja.“

Pozvao je okupljene da u zahvalnosti koju osjećaju, dopuste da u njihovim srcima i mislima odjekuje Izaijin govor utjehe Ja ću te uslišiti, ja ću ti pomoći… te da ga osluškuju posebno u onim trenucima i događajima „dok nemirno more suvremenog svijeta zapljuskuje svojim valovima lađu za čijim kormilom stoji Petar naših dana“.

Na kraju homilije predvoditelj je naglasio da može doći do progonstva i odbacivanja, ali da „Gospodin nikada neće prestati ljubiti svoje stado; ne može ga zaboraviti ili ga se odreći“, te nadodao da je „vjerodostojni znak i očitovanje snage te ljubavi papinska služba. Ona vjernika ohrabruje i tješi, ona ga učvršćuje i krijepi.“