“O Božiću mali…
Kako da sačuvamo mir?
Ti ležiš miran i spokojan u svojim jaslama dok se oko nas sve ruši i razara.
Ova godina nije mazila, nije dala da je zaključimo u miru…
Uzela je mnogima ono najdragocjenije. Ostavila je jeziv muk.
Milijun pitanja.
Donijela je strah, donijela je tugu…a odnijela – toliko toga.
Na ulicama opet stoje tragovi razrušenih zgrada, nečijih domova, nečije sigurnosti.
Zvuci loma kamenja, podrhtavanje tla, vriskovi prepadnutih duša paraju nam svetu tišinu još uvijek tako opipljive betlehemske noći…
A ti ležiš i sanjaš svoj miran, djetinji, presladak san.
Spavaš kao što si spavao za vrijeme oluje koja je pogodila tvoje učenike…
Spavaš. Sanjaš. A mi se bojimo. Kao i njima tada, srca nam zebu.
Ali tvoji smo. Tvoji smo kao što su i oni bili tvoji.
Molimo te…ne zaboravi i nas izbaviti.
Molimo te smiri i našu oluju, utješi ozebla srca, odmori nas u svojoj sigurnosti.
I pobijedi strah…jer sami to ne možemo.
Usmjeri nam pogled…jer od suza oči ne vide baš dobro.
Usmjeri nam pogled na sebe, Kraljiću. Na svoj dječji san. Na svoje malene ručice koje nam pružaju mir, nose blagoslov i potrebnu tišinu u ovoj razornoj buci.
Umiri nam srce.
Božiću mali, čuvaj Hrvatsku!
A ti, dušo, koja ovo čitaš – moli! Danas stisni ruke i pomoli se još jače!
Pomoli se za sve te ljude – žrtve.
Pomoli se za majke, očeve, za djecu koja gledaju, a ne razumiju.
Pomoli se za one preko čijih će ruku proći svaki kamenčić, svaki naš paket pomoći.
Drži se, zemljo!
Drži se jer te tvoji ljudi ne daju!
A ne da te ni tvoj Božić, mali Bog.”