Iako je teško izdvojiti neke od njih u odnosu na druge, svakako se s posebnim poštovanjem prisjećamo žena koje su 1991. godine branile Vukovar. Jedna od njih je Vijoleta Antolić, rođena Vukovarka koja je uz svoj grad ostala do samog kraja. Odrasla je i živjela u dijelu grada koji se zove Sajmište i koji je u jesen ’91. postao poprište najžešćih borbi u bitci za Vukovar. Svjesna opasnosti koje se oko nje nalaze kao samohrana majka 3-godišnjeg sina odlučila je napustiti sklonište i pridružiti se krajem rujna hrvatskim braniteljima kojih je svakim danom bilo sve manje.

„Jedan dan nam je prišla djevojka i tražila pušku da se bori, kako kaže, protiv onih koji napadaju Vukovar. Gledali smo je u čudu, jer nama se baš nije pristupalo. Sa Sajmišta se uglavnom ‘nestajalo” i onda vam dragovoljno pristupa žena? Htjeli smo prvo da previja rane, ali ona nije htjela ni čuti za tako nešto, hoće pušku. Rekla je da nije imala novaca da ju kupi, a ne želi čekati da četnici pobiju sve, već se želi braniti. Naši su zapovjednici nekako popustili toj tvrdoglavosti i pokojni Mladen Amstrong-Grof, dao joj je pušku. I tako je Viki bila kod nas do zadnjeg dana, borila se, dočekala je okupaciju s malobrojnim preživjelima, izranjavanima. Nevjerojatno, nije nikad kao žena imala nekih zahtjeva. Sve je podnosila bez ikakvih želja. Bila nam je potpuno ravnopravna.“, prisjetio se Damir Markuš hrabre ratnice koja se priključila njegovoj skupini HOS-ovaca.

Padom grada heroja, 22-godišnja Vijoleta našla se u zarobljeništvu. S većom skupinom žena tjedan je dana držana u Veleprometu gdje je bila ispitivana, premlaćivana i izvođena na lažna strijeljanja. Nakon što je preživjela taj pakao prebačena je u logor Stajićevo, a zatim i u Sremsku Mitrovicu. Nakon razmjene, u Zagrebu je pronašla sina s kojim je u Vukovaru bila prisilno razdvojena, a nakon oporavka opet dragovoljno odlazi na bojište. Sudjeluje u bitci za Kupres 1992. godine, a do kraja rata borila se na istočno-slavonskom, zadarskom i južnom bojištu.

Po završetku Domovinskog rata Vijoleta Antolić umirovljena je u činu narednika Hrvatske vojske. Njezin život naglo je prekinut 2014. godine u prometnoj nesreći u Zagrebu, a na posljednjem ispraćaju na zagrebačkom Mirogoju biranim riječima Vijolete se prisjetio njezin zapovjednik sa Sajmišta Zvonimir Ćurković: „Viki je bila osoba rijetke duše, rijetke ljubavi. Bila je to žena, borac koju sam kao zapovjednik mogao staviti na bilo koji obrambeni punkt i ne brinuti iza toga da će taj punkt biti napušten, a što se događalo u paklu Sajmišta. Znao sam da će sigurno zbrinuti svakog ranjenika. No najvažnije, ta žena je uvijek imala hrabrosti za ljubav, a to je srž vukovarske bitke, to je srž stvaranja hrvatske domovine.”

Izvor: Domoljubne minute/HKR