Misal po zakonu rimskog dvora prva je hrvatska knjiga tiskana glagoljicom, a to se dogodilo na današnji dan, 22. veljače 1483. godine, nešto više od tri desetljeća nakon Gutenbergovog otkrića tiska.
Značaj Misala nadilazi Hrvatsku time što je to prva knjiga uopće tiskana u slavenskom svijetu, piše povijest.hr. Bitna je činjenica da je Misal tiskan na hrvatskom jeziku i glagoljicom, jer je time postao prvi u svijetu koji nije tiskan na latiničkom pismu latinskim jezikom.
Sve knjige tiskane prije 1501. godine smatraju se izuzetno vrijednima i nazivaju se inkunabule (prvotisci).
Danas se ne može točno utvrditi gdje je Misal tiskan. U početku se smatralo da je tiskan u Veneciji, ali danas prevladava teza da se to dogodilo u Kosinju u kojem je bila prva tiskara u Hrvata. Uglavnom, tiskan je dvobojno, odnosno crnom i crvenom bojom, u svečanom folio-formatu u dva stupca, u formatu 27 x 14 cm, na ukupno 220 stranica, uz korištenje većih i manjih slova (s ukupno 201 grafičkim znakom) te uvriježenih kratica i ligatura (tj. slova sastavljenih od dva, a ponekad i više slova).
Misal po zakonu rimskoga dvora / Foto: povijest.hr
Kao i druge knjige iz tog razdoblja, knjiga je tiskana bez naslovne stranice, odnosno počinje kalendarom, a potom slijedi tekst Misala. Završava kolofonom (bilješkom na zadnjoj stranici koja sadrži podatke o autoru, tiskari, mjestu i godini izdanja), ali je u njemu naznačen samo nadnevak završetka tiskanja: 22. veljače 1483. godine.
Drugo izdanje Misala tiskao je Blaž Baromić 1494. godine u Senjskoj tiskari, potom je uslijedilo izdanje fra Pavla Modrušanina 1528. u Veneciji, te izdanje biskupa Šimuna Kožičića u Rijeci 1530. godine.
Misal prvi spominje zadarski nadbiskup Matej Karaman u 18. stoljeću, potom slovenski filolog Jernej Kopitar, a 1820. godine i bjeloruski slavist i orijentalist Mihail Bobrowski koji u pismu Kopitaru ističe da je Misal prva knjiga u slavenskome svijetu tiskana pomičnim slovima.
Od tog prvog Misala danas je sačuvano samo 11 primjeraka i 6 fragmenata. Najviše primjeraka čuva se u Zagrebu, njih 5. Od toga su 2 u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, 2 u Knjižnici HAZU i jedan u Franjevačkom samostanu.
U ostatku Hrvatske postoji još jedan primjerak – u Dominikanskom samostanu na Braču. Ostali su primjerci razasuti po svijetu, od Washingtona i Sankt-Peterburga do Beča i Vatikana.