“Sveta su braća utvrdila ravnopravnost među kršćanskim narodima pomoću zajedničke, kršćanske vjere, u kojoj nema robova, nego su svi jednaki pred Bogom i ljudima. A kršćanska vjera mora biti utvrđena u vlastitom jeziku, u vlastitom pismu, sa svojim običajima-zakonima, izgrađena za novu kulturu, civilizaciju i duhovnost. Kakav obrat danas! Danas se kršćani u Europi, koju su dva tisućljeća izgrađivali, polažući i živote u njezine temelje, osjećaju na marginama, rubovima društva upravo zbog svoje vjere. Jednako katolici kao i evangelici, pravoslavni i druge kršćanske denominacije. Kao i Židovi koji se drže Biblije, ili muslimani koji poštuju Kur’an.” (J. Bratulić, u Kana siječanj 2013., str 13.- 15.).

Sveti Ćiril i Metod mladost su proveli u Solunu. Metod je postao upravitelj jedne pokrajine u istočnoj Makedoniji, dok je Ćiril, odgojen na carskom dvoru, nakon završenog studija filozofije i teologije, bio postavljen za bibliotekara Svete Sofije u Carigradu i učitelja filozofije na carigradskoj visokoj školi. Nakon političkih previranja Metod je napustio svoj položaj najvišeg vojnog upravitelja (arhonta) i povukao se u samostan na Olimpu u Maloj Aziji.

Povjerena im teška zadaća

Malo kasnije za njim u samostan je došao i Ćiril. Godine 862. poslanstvo moravskog kneza Rastislava zatražilo je od bizantskog cara Mihajla da pošalje biskupa i svećenike koji će propovijedati na slavenskom jeziku kršćansku vjeru. Za tu tešku zadaću, car je poslao Ćirila i Metoda. Godine 863. oba brata su krenula zajedno sa skupinom istomišljenika u Moravsku, ali ne samo kao carski poslanici (kao ranije Arapima i Hazarima) nego i kao prosvjetitelji, kao organizatori društvenog, crkvenog i političkog (upravnog) života slavenske kneževine.

Oni su se za ovaj posao ozbiljno pripremili. Ćiril je sastavio prvo slavensko pismo glagoljicu i na slavenski jezik (govor makedonskih Slavena iz okolice Soluna, koji su od djetinjstva dobro znali) preveli dio Svetoga pisma i najnužnije crkvene knjige. Na taj su način stvorili prvi slavenski književni jezik i postavili temelje slavenskoj književnosti.

Protiv slavenskih misionara počele su podmukle borbe njemačkog svećenstva, koji su prije misionarili na tim područjem Moravske ali nisu imali velikog uspjeha jer nisu znali slavenski jezik. Glavni argument protivnika slavenske liturgije bio je taj da postoje samo tri sveta jezika na kojima se smije slaviti liturgija, a to su: hebrejski, grčki i latinski.

Papini dobri pomagači

Sveta Braća pozvana su u Rim da opravdaju svoju vjeru. Papa Hadrijan II. je vidio u slavenskim misionarima dobre pomagače u borbi protiv osiljenih i neposlušnih njemačkih nadbiskupa i njihova suverena te ih je srdačno primio, a i radi toga jer su sa sobom donijeli kosti pape Klementa, koji je bio stradao mučeničkom smrću u Hersonu i bio tamo pokopan.

Ćiril se u Rimu razbolio i uskoro umro kao redovnik. Sahranjen je u crkvi sv. Klementa, gdje je i danas sačuvan njegov grob. Papa Hadrijan je odobrio slavensku službu. Prilikom Metodovog drugog boravka u Rimu papa ga je posvetio za panonskog nadbiskupa Sirmija (današnje Srijemske Mitrovice). Đakovački nadbiskup Josip Juraj Strossmayer smatrao se njegovim nasljednikom i pomagao uređenje njegove bazilike u Rimu.

Kad je sv. Metod stigao u Moravsku njemački biskupi pozvali su ga na svoju sinodu, osudili ga i bacili u tamnicu. Mnogo je pretrpio, i nakon više od dvije godine, papinim nalogom pušten je na slobodu 873. godine, ali je slavenska liturgija zabranjena. Kako je Metod ipak nastavio svoju djelatnost te se slavensko bogoslužlje sve više širilo po Moravskoj podignuta je protiv njega optužnica u Rimu.

Metod je 879. pozvan pred papu da se opravda, što je on i učinio. Papa Ivan VIII. potvrdio je slavensko bogoslužlje bulom Industriae tuae iz 880. godine. Isto je učinio 882. godine i carigradski patrijarh Focije koji se u to doba bio pomirio s papom.

Na Drugom vatikanskom koncilu odlučeno je da se sveta liturgija može vršiti na svim jezicima, jer su svi jezici pred Bogom ravnopravni i jednako ljubljeni. Mi Hrvati više nego drugi slavenski narodi dugujemo zahvalnost Svetoj braći Konstantinu Ćirilu i Metodu. Tri su velika dara ugrađena u našu crkvenu, kulturnu i duštvenu povijest. Mi smo jedini sačuvali njihovo pismo glagoljicu.

Jezik njihovih knjiga u temeljima je našega književnog jezika, a njihovi tekstovi (obredni, biblijski i zakonodavni) oblikovali su našu duhovnost. Sveta braća Ćiril i Metod najveće su ličnosti svoga vremena.