Svečanu misu predslavio je sisački biskup Vlado Košić, a suslavili su domaći župnik Silvio Eljuga, duhovnik sestara Hrvoje Špehar te zavjetovaničin župnik Jure Purkić.

Na početku je sve okupljene pozdravio duhovnik Špehar čestitavši sestri i cijeloj zajednici na tom događaju.

Biskup Košić je u homiliji govorio o važnosti Božjeg poziva i odgovora na njega. Podsjetio je kako taj poziv opisuje Sveto pismo u Prvoj knjizi o Samuelu.

„Dječak Samuel služio je Bogu pod nadzorom proroka Elija; Bog triput zove Samuela: Samuele! Samuele! no svaki put dječak odlazi Eliju jer misli da ga je on zvao, pa kad ovaj i treći put dolazi i javi se: Evo me! Eli mladom Samuelu kaže: Ja te nisam zvao! Konačno Eli shvaća da Gospodin zove Samuela. Zato reče Samuelu: Ako te zovne, ti reci: Govori, sluga tvoj sluša. I Samuel ode i leže na svoje mjesto. I dođe Gospodin i stade i zovnu kao prije: Samuele! Samuele! A Samuel odgovori: Govori, sluga tvoj sluša.“

„Je li to prikaz svakog Božjeg ili – kako volimo reći – duhovnog poziva? Najprije: ambijent je hram Božji, u kojem se događa poziv“ primijetio je biskup. „Jesmo li i mi koji smo se odazvali doživjeli prisutnost Božju u crkvi, jesi li i ti sestro Veroniko na taj način čula da Te Bog zove u svoju službu? – upitao je nadalje.

„Drugo, Bog zove po imenu, on ne bira nasumce nego određenu osobu, njemu je stalo do svakoga od nas i po imenu nas poznaje i zove. Isus je rekao apostolima: Ne izabraste vi mene nego ja izabrah vas. Odgovor na taj poziv treba biti poslušnost: Evo me, govori Gospodine, sluga Tvoj sluša. Poslušnost je jedan od tri zavjeta koja se polažu u ovoj svetoj misi. Poslušnost je prvotno usmjerena Bogu, njega treba slušati iznad svega, ali poslušnost se drugotno daje i poglavarima u Crkvi, redu u kojem se živi da bi zajednica mogla živjeti i djelovati“, rekao je biskup Košić te u nastavku istaknuo važnost suobličenja vlastite volje Božjoj volji.

Drugo, Bog zove po imenu, on ne bira nasumce nego određenu osobu, njemu je stalo do svakoga od nas i po imenu nas poznaje i zove.

Biskup Košić je istaknuo i primjer blažene Marije od Isusa Deluil-Martiny, utemeljiteljice Družbe kćeri Srca Isusova. „Pogledajmo svece, da naučimo pravu poniznost. Vaša utemeljiteljica, bl. Marija od Isusa koju je jedan prelat nazvao Terezijom Avilskom našeg stoljeća, piše ovako o svom pozivu:

Isus Krist je jedini koga treba voljeti. Kad umrem, željela bih da nisam voljela nikoga osim Njega… Da bih ispravno živjela u svijetu, moram se gnušati grijeha i bježati od grešnih prilika, mrziti svijet i ono što je od svijeta… Dođi i slijedi me, rekao je Isus. Bože, kako su lijepe ove riječi! Moje je da to želim. Sveti Ivan Vianney joj je potvrdio da ima Božji poziv za klauzurnu redovnicu. No, naložio joj je strpljivost jer je bila još premlada…“

„Bl. Marija od Isusa je osnovala Družbu kćeri Srca Isusova 20. lipnja 1873. godine, na svetkovinu Srca Isusova. Njezina želja i nakana je bila: Baš kao što se Marija na Kalvariji, napisala je, sjedinila s Vječnim svećenikom, ponudila svog božanskog Sina, a zatim obnovila ovu ponudu kroz ruke sv. Ivana, Kćeri Srca Isusova, ujedinjene sa svim svećenicima svijeta, ponudit će euharistijskog Isusa žrtvovanog na svakom oltaru. Osobito će ponuditi Krv i Vodu koje su potekle iz božanske Rane Presvetog Srca. One će biti štovatelji Euharistije svečano izložene u kapelama svojih samostana i posvetit će se tome da Ga okružuju najdubljim znakovima poštovanja i ljubavi. Ovo će biti njihov život, njihov razlog postojanja…“, dodao je propovjednik.

Mons. Košić sestrama je poručio i da je zato njihov cilj i zadaća na ovom svijetu moliti se pred euharistijskim Isusom osobito za sve svećenike. Podsjetio je da je upravo novu pastoralnu godinu u Sisačkoj biskupiji proglasio Godinom svećenika s ciljem da se svećenici obnove u vjeri, u duhovnosti i u pastoralu.

„Dobro je da se s ovom godinom poklopilo i zaključenje naše biskupijske Sinode, koja u velikom dijelu govori o svećenicima. Molite se, drage sestre, za nas svećenike! U sva tri stupnja: đakonatu, prezbiteratu i biskupstvu. Imamo dva trajna đakona, a jedan vjeroučitelj upravo ovih dana započinje formaciju za stalni đakonat te bi za dvije godine mogao biti zaređen, a jedan kandidat bit će za točno tjedan dana, 26. listopada, zaređen za đakona. Imamo 70 svećenika u našoj Sisačkoj biskupiji, neki su bolesni, imamo od njih i sedam umirovljenih, ostali su – i redovnički i dijecezanski – u pastoralu, po župama naše biskupije“, poručio je.

„Molimo i za nova svećenička zvanja. I ja se preporučujem posebno u vaše molitve, drage sestre. Imam mnogo briga, uz svećenike i vjernike, imam brigu i za obnovu u potresu srušenih i oštećenih crkvi, kapela, župnih kuća i samostana, osam je završenih 17 ih je još u obnovi, a više od 15 ih još treba započeti obnavljati. No, osim materijalne obnove mi želimo duhovnu obnovu: naše djece i mladih – zato smo osnovali Katoličku osnovnu školu, na Sinodi smo poseban naglasak stavili na odgoj, na obitelji, na naše svećenike. Neka vaša molitva, drage sestre, pred Presvetim bude blagoslovljena“, zaključio je sisački biskup.

Uz sestre iz samostana slavlju su nazočili rodbina i prijatelji iz župe Marčana (Porečka i Pulska biskupija).