Nadbiskup Kutleša rekao je da je bl. Augustin Kažotić zasigurno najuglednija osoba 14. stoljeća na ovim prostorima. “Bog nam danas po bl. Augustinu još jednom pokazuje kako svetost života ostavlja neprolazni sjaj koji ni vrijeme ni okolnosti ne mogu izblijediti. Poziv na svetost odzvanja redcima Sv. Pisma . Također, i dokumenti Crkve, jednakom jasnoćom, kroz sva stoljeća pred nas stavljaju ideal svetosti kao smisao kršćanskog života – ne ideal bezgrešnosti, već ideal svetosti, suradnje čovjeka i Boga”, naglasio je propovjednik.

“Razmišljajući o životu bl. Augustina Kažotića, nadahnjuje nas gorljivost ovoga velikog propovjednika i navjestitelja Evanđelja, njegova velika predanost i posvećenost naviještanju Božje Riječi. Svoj je život do kraja istrošio za Evanđelje. U naviještanju Božje riječi bl. Kažotić pokazao se kao pravi sin sv. Dominika. Preko dana nitko se više od Dominika nije uključivao u društvo braće i život ljudi, nitko nije bio veseliji od njega. No u noćnim satima nitko nije od njega bio revniji u bdijenju, molitvi i prošnjama svake vrste.”

Sv. Dominik je bio svjestan da je za navještaj Božje Riječi potrebno dobro i dostatno poznavanje teologije, ali je zato jednako potreban i primjeren, uzoran život propovjednika, pa je njegova novoosnovana zajednica bila duboko ukorijenjena u evanđeoskom siromaštvu, u odricanju od zemaljskih dobara, u iskrenoj ljubavi i bratskoj povezanosti.

Naglasio je propovjednik i da “sve što je ljudsko mora doživjeti preobrazbu! Crkvi nije samo do toga da se Evanđelje propovijeda na sve prostranijim područjima svijeta ili sve većem broju novih populacija, već također mora težiti da snagom Evanđelja izokrene mjerila ljudskog prosuđivanja, ustaljene vrednote, interese, misaona kretanja, ishodišna nadahnuća i životne obrasce koji su unutar ljudskoga roda u suprotnosti s Božjom Riječi i njegovim naumom spasenja.”

Navještaj Evanđelja je puno više od socijalnog angažmana

Dodao je kako u ovom kontekstu aktualno zvuče riječi pape Pavla VI.: “Neće biti naodmet da svaki kršćanin i svaki blagovjesnik u molitvi produbi ovu misao: ljudi će se moći spasiti i drugim putovima, zahvaljujući milosrđu Božjem, čak ako im mi i ne navijestimo Evanđelje; no možemo li se mi spasiti ako iz nemara, straha, stida (…) ili zbog povođenja za lažnim idejama propustimo naviještanje?”

“Lažne ideje često žele podjarmiti Evanđelje Isusa Krista”, upozorio je nadbiskup Kutleša te se osvrnuo na vrijeme sv. Dominika u kojem je buktalo propovijedanje katara – dualista koji su zanemarivali materijalno, a glorificirali duhovno, a u Kažotićevo vrijeme širilo se praznovjerje. “Iako vremenski daleko od njih, sljepoća ljudskog duha i samouvjerenost u navještaju Evanđelja ostaje.”

Danas se navještaj Isusa Krista i Božje Riječi pokušava zatvoriti u ovozemaljske okvire, možda i podjarmiti pogubnim trendovima i prolaznim ideologijama, a djelovanje i propovijedanje Crkve pretvoriti samo u socijalni i društveni angažman.

“Zato su nam primjeri bl. Augustina Kažotića, sv. Dominika i drugih svetaca Reda propovjednika potrebni, jer govore o istinskim pastirima koji po uzoru na Krista, pravoga Pastira, svaki dan iznova polažu svoj život za stado Božje”, upozorio je nadbiskup Kutleša i nastavio:

“I našem je vremenu potreban jasan i nedvosmislen navještaj Evanđelja. Zato razmatranje života svetaca i blaženika, pa tako i života blaženog Augustina nikada nije suhoparno promišljanje činjenica i događaja. Sjećanje na događaje iz njihova života predstavlja uvijek nove impulse milosti, poticaje Duha Svetog koji ohrabruju i naše srce da se još više i žarče stavimo u službu Evanđelja”, naglasio je nadbiskup Kutleša te usporedio bl. Augustina Kažotića i bl. Alojzija Stepinca.

Sličnost bl. Kažotića i bl. Stepinca

“Događaji iz života blaženika neodoljivo podsjećaju na izgnanstvo bl. Alojzija Stepinca u Krašiću. Obojica krotko prihvaćaju volju Božju i tako postaju svjedoci. Krotka i poslušna ljubav bila je vidljiva i prema Crkvi, jer biti Kristov, ali bez Crkve, i slušati Krista, ali mimo Crkve, jasno proturječi riječima Evanđelja. Nama i ljudima našeg vremena nužno je potrebno svoje živote nadahnjivati svecima i blaženicima koji su nam prethodili. Obično se smatra da promjenu i napredak društva može donijeti samo bolja infrastruktura, bolja edukacija ili snažniji ekonomski zamah. Donekle to jest tako, no to nije dovoljno.”

Društvo čine ljudi – pojedinci koji svojim životom, stavovima, kulturom i jasnoćom identiteta kreiraju ozračje i duh kojim društvo odiše.

“Prava plemenitost ljudskog društva nije isključivo u materijalnim dostignućima, već u plemenitosti, kreposti i svetosti duha. Prosperitet i materijalni napredak bez duha je kao beživotno tijelo, bez duše. Sveci su to jako dobro znali”, spomenuo je propovjednik te zaključio da je “život bl. Augustina odisao svetošću pa je zato njegovo kulturno, odgojno, znanstveno i društveno djelovanje, ali nadasve svjedočenje Evanđelja, širilo ozračje povjerenja, sućuti i miroljubivosti u narodu.”

Fr. Anto Gavrić je na kraju misnog slavlja istaknuo kako su volonteri župnog Caritasa, slijedeći primjer bl. Kažotića, prikupljali financijska sredstva koja su po završetku proslave donirali Centru za rehabilitaciju Zagreb.