Budi dio naše mreže

Katolički muškarci poručili: "Moramo gledati u Krista i On će nam dati snagu za ići dalje"

"Svaki muškarac je pozvan buditi, podržavati i štititi život. Ako muškarac u svome životu, bez obzira na to bio on u braku ili posvećenom životu ili u pripravi za nešto od toga, ne odluči braniti život, osjećat će se frustrirano i nesretno. Tu se krije kriza muževnosti", poručili su, između ostaloga, katolički muškarci na prvoj online konferenciji pod nazivom “Budi muškarac”.

/ Hana Kilijan

Pod sloganom “Bdijte postojani u vjeri, muževni budite, čvrsti” (1 Kor 16, 13), prvi hrvatski portal za katoličke muškarce “Muževni budite” održao je prvu online konferenciju katoličkih muškaraca pod nazivom “Budi muškarac” u četvrtak 12. studenog preko aplikacije Zoom.

Velik broj katoličkih muškaraca okupio se kako bi zajedno promišljali o krizi muževnosti te kako bi pronašli odgovor na pitanje kako istu krizu riješiti. Katolički muškarci, među njima svećenici, muževi i očevi, govorili su o krepostima i vrlinama koje bi trebao imati svaki Kristu predani muškarac te o uzorima autentične katoličke muževnosti. Između ostaloga, govorilo se i o braku, očinstvu, duhovnom vodstvu, o poštovanju koje je potrebno svakom katoličkom muškarcu, ali i o mnogim drugim temama.

Konferencija je započela uvodnim razmatranjem nad propovijedi bl. kardinala Alojzija Stepinca, a uvodnu molitvu i zaziv Duhu Svetom predvodio je fra Serđo Ćavar.

Kriza muževnosti

O temi “Kriza muževnosti” progovorio je glavni urednik portala “Muževni budite” Krunoslav Puškar. Puškar je posvjedočio o krizi u svome životu, ali i o tome što ga je dovelo do realizacije projekta “Muževni budite”. Rastao je u tradicionalnoj katoličkoj obitelji, no Crkvu je napusti ubrzo nakon sakramenta potvrde.

“Kao klinac sam bio dobrica i mnogi su to iskorištavali. To se poslije odrazilo na meni. Mnogi prijatelji su mi zabili nož u leđa, a djevojke su mi okrenule leđa. To je rezultiralo time da sam sve više ulazio u sebe i to je najviše uzelo maha kada sam upisao srednju školu”, rekao je Puškar, ističući da je upravo u tome razdoblju duboko upao u grijehe pornografije i bluda. Time je, kako je naglasio, bježao od svojih problema.

Osjećao sam da me Bog zove na nešto više!

Upisavši fakultet, doživio je novu krizu identiteta. Tada se, kako je posvjedočio, suočio s time da nije najbolji među kolegama. “Tu se srušio sav moj svijet, moj identitet. Na prvoj godini fakulteta, došla je i prva djevojka. Ona je bila više zainteresirana za mene od drugih. Ja sam to iskoristio kako bismo uživali u tijelu. Nisam je gledao kao osobu, gledao sam je kao predmet. Nije to dugo trajalo i nakon nekog vremena smo prekinuli”, rekao je, ističući kako je osjećao duboku prazninu u sebi. Sljedeće dvije godine nastavio je živjeti, kako kaže, život bez cilja. Pao je u teško stanje depresije te je u jednome trenutku mislio da će umrijeti.

Krunoslav Puškar / Foto: Screenshot

No, do promjene je došlo kada je upoznao svoga tadašnjeg cimera koji je živo vjeru riječima i djelima. “To me oduševilo. Potaknulo me da više razmišljam o Bibliji i vjeri. Razgovarali smo o Međugorju. On me odveo u bolje i veselije društvo. Njegovi katolički prijatelji su bili radosni i veseli”, prisjetio se Puškar, ističući da je tada krenuo i na studentski vjeronauk kod don Damira Stojića te se upoznao s teologijom tijela koja je u potpunosti promijenila njegov pogled na spolnost.

Puškar ističe da je tada počeo živjeti sakramentalno. Susret sa živim Bogom sve je promijenio. “To je bio novi početak. Osjećao sam da me Bog zove na nešto više. To je trajalo šest mjeseci. Mislio sam da sam u nebesima”, rekao je te nadodao da ta milost obraćenja traje neko vrijeme, no da je poslije potrebna podrška zajednice ili duhovnika jer se u suprotnome vratiš starom načinu života.

Znamo sam da ne mogu služiti i Bogu i bludu!

Tada je ušao u novu vezu, no njegova vjera je bila preslaba da bi održao čistoću. “Osjećao sam se kao da sjedim na dvije stolice. Znamo sam da ne mogu služiti i Bogu i bludu. Morao sam odlučiti na čijoj sam strani. Tada sam po prvi put uzeo krunicu u ruke. Bio je svibanj i cijeli sam mjesec molio krunicu. Molio sam na nakanu da se taj čvor koji sam imao rasplete. Nakon mjesec dana krunice, suza i molitava, Gospodin mi je razriješio taj čvor. Ta se veza raspala i to je bio jedan novi početak za mene. Gospodin mi je dao krila”, posvjedočio je Puškar.

Ponovno je počeo živjeti sakramentalno, ušao je u molitvenu zajednicu i počeo je moliti za svoju buduću suprugu. Odlučio se 12 mjeseci ustrajno moliti sv. Josipu. Iako mu Gospodin tu molitvu tada nije uslišio, kroz to ga je iskustvo pozvao u jedan poseban apostolat – pozvao ga je da bude branitelj nerođenih.

“Imao sam osjećaj da će iz toga apostolata doći moja supruga. Gospodin mi je u molitvi dao njezino ime, čak i neke njezine atribute. Dok sam čekao nju, pokrenuo sam molitvenu inicijativu ’40 dana za život’ u Križevcima”, rekao je te nadodao da je kroz inicijativu susretao žene koje su učinile pobačaj. Sve su one, kako svjedoči Puškar, bile bez podrške svojih muževa i partnera. To iskustvo ga je potaknula da sve više promišljao o krizi muževnosti.

Moramo gledati u Krista i On će nam dati snagu za ići dalje!

Poticaj da pokrene projekt “Muževni budite” dobio je 2018., no u početku je odbijao pomisao na to, braneći se brojnim izgovorima. “Gurao sam to od sebe. No, Gospodin mi je otvorio oči na još jednu krizu – krizu očinstva”, istaknuo je te nadodao da je, radeći u školi, susreo brojnu djecu čiji očevi nisu bili fizički ili emocionalno prisutni.

Tada je odlučio pokrenuti Facebook stranicu, a zatim i portal “Muževni budite”. U međuvremenu se zaposlio u udruzi “Hrvatska za život”, a kada je u potpunosti Gospodinu predao sve svoje planove, upoznao je i svoju sadašnju zaručnicu.

“Ako smo imali neke krive crte u svojoj prošlosti, Bog i po njima može pisati pravo. Moje svjedočanstvo je samo jedan od primjera kako se muškarac može izgraditi, jačati u vjeri i ići naprijed. Moramo gledati u Krista i On će nam dati snagu za ići dalje”, zaključio je Puškar i pozvao muškarce na molitvu, ističući kako đavao želi učiniti muškarca slabim kako bi oslabio cijelo društvo.

Vjera, hrabrost i pouzdanje – ključ za brak

Izlaganje na temu “Tko se boji braka još?” održao je suprug i otac petero djece Bruno Petrušić. Govoreći o pravom muškarcu kao o “autentičnom papučaru”, istaknuo je kako je nastala ideja o osnivanju Udruge autentičnih papučara, pozivajući se na poslanicu Efežanima (5, 23).

“Nekoliko muškaraca koji se okupljaju u obiteljskim zajednicama, predvođeni don Josipom Mužiće, počelo je razgovarati o problemima u braku i obitelji. Želimo okupiti muževe i očeve kako bismo jedni druge savjetovali i gurali prema naprijed”, istaknuo je Petrušić, govoreći kako su zbivanja u 20. stoljeću, a napose ratovi, uvelike oblikovali poimanje današnjega muškarca.

Njegova je obitelj, naime, iz Bosne došla u Kaštel Lukšić. Prisjećajući se svoga djetinjstva, Petrušić je istaknuo traume zbog izostanka očinske figure. Njegov je otac prvo bio u ratu, a poslije je otišao raditi u Njemačku. Majka mu je pružala sve što je mogla, no ipak je, kako kaže, nešto nedostajalo. “U mom slučaju, moj otac i ja smo poslije nadoknadili to vrijeme kada se on vratio i izgradili smo odličan odnos. Taj me odnos definirao kao muškarca i čovjeka”, istaknuo je.

Bruno Petrušić / Foto: Screenshot

Petrušić je jako mlad stupio u brak i ističe kako je nailazio na nerazumijevanje mnogih. Naime, on i supruga su se vjenčali nakon šest mjeseci veze. “Kada znaš da je to to, pitanja su nepotreban i jednostavno ideš prema tome. Odakle hrabrost da uđeš u brak s prvom ozbiljnom djevojkom? Za to je potrebna vjera. Čovjek bez vjere je ništa”, naglasio je Petrušić.

No, njegova je vjera itekako bila na kušnji i to tijekom studija teologije u Splitu. “Vjeru sam potpuno izgubio na prvoj i drugoj godini studija, no onda se dogodio susret sa živim Bogom”, posvjedočio je te dodao da je kroz to iskustvo spoznao da Bog postoji te je povjerovao da ga voli i da mu želi dobro. “Kada čovjek to prihvati, onda može ići dalje. Počeo sam vjerovati u sebe. Ne zato što sam pametan, načitan ili jak, već zato što mi se Bog obratio. Vjerovao sam da on ima svoj plan i znao sam da mu mogu vjerovati”, istaknuo je te nadodao da mu je to pomoglo da stekne povjerenje i prema drugim ljudima.

Mi smo bili spremni. Vjerovali smo Bogu!

Kada su on i njegova supruga odlučili stupiti u brak, svi su, kako kaže, mislili da su ludi. “Vjerujem da je naša hrabrost i odlučnost izvirala iz naše vjere. Mnogima je to bila ludost. No, mi smo bili spremni. Vjerovali smo Bogu”, rekao je Petrušić.

Naglasio je i važnost povjerenja – prema Bogu, prema sebi i prema supružniku. Dakle, vjera, hrabrost i pouzdanje ključni su za blagoslovljeni brak. “Tko nema to, boji se svega. Ljudi koji nisu hrabri, koji ne vjeruju i koji nemaju pouzdanja da će na kraju sve biti dobro – oni se boje braka”, istaknuo je Petrušić.

“Sakrament svećeničkoga reda i brak su sakramenti služenja na kojima počiva Crkva. Kada se čovjek oženi, kažemo da ga je žena učinila muškarcem. Žena, supruga čini mladića muškarcem. Nisi više neozbiljan, drugačije gledaš na svijet i život. Još kad dođu djeca, moraš se uozbiljiti, nema više foliranja”, naglasio je.

Samo pravi muškaraca može biti autentičan papučar!

Pojasnio je i što podrazumijeva pod pojmom papučar, ističući kako postoji stereotip koji kaže da takvi muškarci nemaju svoje ja. “Kada čitate sv. Pavla i njegovu poslanicu Efežanima, onda biti muškarac znači ljubiti svoju ženu do kraja. On nas poziva da ljubimo svoje žene, a žene da budu podložene muževima. Samo pravi muškaraca može biti autentičan papučar – zato što zadovoljna žena znači dobar brak, sretna obitelj i ispunjen muškarac”, rekao je Petrušić, ističući da papučarstvo nije šala. “Do kraja ljubiti ženu kao što je Krist ljubio Crkvu – to je jako teško i samo najhrabriji među nama to mogu”, dodao je.

Potaknuo je prisutne da ne budu zabrinuti za materijalno, ističući kako mnogi danas žele biti potpuno financijski osigurani kako bi ušli u brak. No, svjedočanstvo njegove obitelji je dokaz da se isto može postepeno graditi. “Sve se može u Onome koji nas jača”, zaključio je Petrušić.

Duhovno očinstvo

Svećenik i franjevac hercegovačke franjevačke provincije fra Serđo Ćavar, OFM održao je izlaganje na temu “Ima li duhovnih otaca?”. Istaknuo je da se kriza očinstva očituje kao duhovna, ali i sociološka te kulturološka stvarnost. Naglasio je da je svaki muškarac, bio on svećenik ili suprug i otac, pozvan buditi život u drugome.

“Svaki muškarac je pozvan buditi, podržavati i štititi život. Ako muškarac u svome životu, bez obzira na to bio on u braku ili posvećenom životu ili u pripravi za nešto od toga, ne odluči braniti život, osjećat će se frustrirano i nesretno. Tu se krije kriza muževnosti”, pojasnio je fra Serđo, ističući kako su današnji muškarci sve manje spremi na žrtvu.

 Duhovnost nam daje istinsku snagu!

“Maksimum prava, a minimum dužnosti. Tu današnji svijet ostavlja veliki trag na svima nama”, rekao je te nadodao da je današnje društvo industrijalizacijom izbacilo oca iz obitelji. “Otac putuje i radi pa djeca nemaju očinski lik blizu sebe. Otac je prije radio s djecom oko kuće ili na njivi. No, što je danas ostalo od oca? Osjećamo se kao da smo bez korijenja. Svi osjećamo da smo društvo koje je izguralo oca”, istaknuo je fra Serđo.

“Na nama je da po toj duhovnoj snazi vratimo oca u središte obitelji i društva. Da život vratimo u središte svih društvenih sustava. Svi nosim očinsku ranu. Nitko nije primio dovoljno ljubavi kroz djetinjstvo jer su naši ljudski odnosi jako krhki. Dok se ne povežemo s Gospodinom, ne možemo nadići poteškoće i rane koje su nam zadali drugi ljudi”, pojasnio je fra Serđo, prisjećajući se iskustva svoga oca u molitvi koje mu se, kako kaže, snažno urezala u sjećanje.

Fra Serđo Ćavar / Foto: Screenshot

Nadodao je da je otac ključ duhovnosti unutar obitelji, što je u zapadnom svijetu danas otišlo u zaborav. “Kao muškarci se bojimo pokazati duhovnu nježnost. No, duhovnost nam daje istinsku snagu”, istaknuo je. “Židovska vjera i islam nisu zaboravili na oca. Kada čitamo Evanđelje, vidimo da Isusa u sinagogu vodi sv. Josip. Ovo treba biti veliko ohrabrenje svim očevima – oni trebaju prednjačiti u molitvi”, rekao je fra Serđo, ističući kako iz pastoralnog iskustva može reći da žene traže muškarce koji su autoritet na području duhovnosti i koji čitaju Sveto pismo. “Bez toga ostajemo suhi i besplodni”, istaknuo je.

Otac utjelovljuje čitav svijet!

Ističući važnu ulogu majke u prvim godinama djetetova života, fra Serđo je pojasnio da je otac djetetu poveznica sa svijetom. “Otac utjelovljuje čitav svijet. Otac dolazi s posla, otac je kontakt sa svijetom. Uči dijete normama i disciplini, ali ga uzima i vodi u šetnju ili na sladoled. Dijete po ocu uči da svijet nije strašan. On uvodi dijete  u svijet odraslih i njegova je uloga  neizostavna”, rekao je fra Serđo, osobito ističući važno razdoblje puberteta kada je očeva uloga od presudne važnosti.

Istaknuo je kako, nažalost, mnogi muškarci ostaju infantilni te nisu u stanju preuzeti odgovornost. Rekao je kako mu se čini da se otac, za razliku od majke, uvijek traži. “Majčinstvo je prirođeno ženi, ona je po prirodi satkana tako da osjeća drugo biće i da može stvoriti prostor za njega. No, muškarac kao da se ne snalazi u tome”, rekao je te zaključio da je danas više nego ikada potrebno čitati znakove vremena te govoriti o žrtvi, umiranju, hrabrosti i pouzdanju.

Ljubav i poštovanje

O tečaju “Ljubav i poštovanje” govorio je voditelj tečaja Danijel Katanović, suprug i otac četvero djece. Naime, on i njegova supruga oduvijek su u srcu imali želju za radom u pastoralu braka i obitelji. I sami su u braku upali u razne borbe i nisu vidjeli izlaz. Bili su im, kako kaže, potrebni određeni alati.

“Gospodin je providio da smo prvo pročitali knjigu, a poslije i otišli na tečaj ‘Ljubav i poštovanje’. Doveli smo ga u Hrvatsku kada smo vidjeli koliku nam je promjenu taj tečaj donio. Svi se borimo s istim stvarima u braku. Mnogi polaznici budu oduševljeni kada shvate da se svi borimo s istim situacijama, ali da je to sve rješivo”, istaknuo je Katanović.

Pojasnio je kako smo kao pojedinci fokusirani na traženje savršenoga partnera i da smo više okrenuti k tome da se drugi prilagođava nama. No, ističe, Gospodin nas poziva da mi budemo taj savršeni partner, umjesto da ga tražimo. “Jako je bitno da ja budem taj savršeni partner jer tako izvršavam Božju volju i dotičem srce svoga supružnika”, naglasio je, rekavši da je osnova u tome da je ženi potrebna ljubav, a muškarcu poštovanje.

Danijel Katanović / Foto: Screenshot

Katanović  je pojasnio i da je jedna od krivih predodžbi ta da u braku ne smije dolaziti do konflikta. Upravo se problem nepoštivanja najviše očituje u takvim situacijama. “Posebno kada žena pod emocijom prilazi muškarcu. Potrebe i ranjivosti kod muškaraca i ženi nisu iste. I mi muškarci smo ranjivi, ali ne kao žene. Muškarac je dužan ljubiti ženu, a ona poštovati svoga muža. Radi se o zapovijedi. Neke stvari nam nisu prirodne i Gospodin je to stvorio kako bismo se mi nadopunjavali, no često to ne shvaćamo”, istaknuo je Katanović.

Problem, naime, često nastane zbog nerazumijevanja potreba. “Često s namjerom želimo uskratiti drugome ono što mu je potrebno jer mi ne dobivamo ono što je nama potrebno. Pokušavamo kroz grijeh inata, sebičnosti, oholosti i egocentričnosti doći do blagoslova i poštovanja”, pojasnio je Katanović.

Sve što činim svojoj supruzi, zapravo činim Kristu!

Pojasnio je da, kada je muškarac pod pritiskom, iz njegova srca izlazi ono što je u njemu. “Moja supruga izvlači iz mene ono što je u mome srcu. Kada smo pod pritiskom, onda iz nas izlazi ono što je u našem srcu i tada se često opravdavamo. ‘E da ona mene više poštuje, ja bih nju više ljubio’. Nažalost, pobrkali smo neke stavri”, istaknuo je te nadodao da su muškarci dužni ljubiti svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu.

“Mi se često pitamo zašto bih to činio prvi? Zašto se moja žena ne bi potrudila? Zato što ću ja biti zreliji. Iza moje supruge se krije Krist. Sve što činim svojoj supruzi, zapravo činim Kristu. Ja želim biti prvi zato što ću tako doprijeti do srca svoje supruge. Bitni su motivi. Ja ću tebe ljubiti, ali očekujem nešto zauzvrat – na to nas Krist ne poziva”, istaknuo je.

Njoj je ponekad samo potrebno da ju netko zagrli i sasluša!

Dakle, pojasnio je Katanović, nije u pitanju tko je moja supruga, nego tko sam ja i na što mene Krist poziva. “Ne radi se o tome zaslužuje li moja supruga ljubav, nego o tome da je meni zapovjeđeno da ja nju ljubim. Naše supruge su često nesigurne, trebaju naš autoritet, trebaju se osjećati voljenima”, rekao je, ističući kako su muškarci i žene podjednako vrijedni, no da imaju drugačije načine funkcioniranja.

Za ženu je ponekad, kaže Katanović, dovoljan razgovor i zagrljaj. “Meni kao muškarcu to nije logično. Moja supruga je bila u nekim problemima, bila je nesigurna. Stavila je problem pred mene i ja sam ga krenuo rješavati. No, ispostavilo se da je njoj bio potreban samo zagrljaj. Ja sam se čak i uvrijedio. Ja joj nudim rješenje, a njoj je to bezveze. No, žena može sama doći do rješenja. Njoj je ponekad samo potrebno da ju netko zagrli i sasluša”, rekao je, među ostalim, Katanović.

Ispovijest bijednog grješnika

Voditelj bratstva “Muževi katolici” Veseljko Kralj, suprug i otac sedmero djece, održao je izlaganje pod nazivom “Ispovijest bijednog grješnika”. Istaknuo je kako je kroz svoj život bio s Bogom i bez Njega. Živio je u svijetu – imao novac, posao, žene i društvo. No, upoznao je jednu djevojku i zaljubio se te su se odlučili vjenčati. Taj je brak bio sve samo ne brak, posvjedočio je. Onda se dogodila velika tragedija u njegovom životu. Naime, u saobraćajnoj nesreći, koju je on prouzročio, poginulo je dvoje ljudi.

“To je bio jako stresan period moga života, tri-četiri mjeseca sam ludio, odlazio doktorima i bio na tabletama. Da tada moja supruga nije bila uz mene, da me tada nije prihvaćala, ja bih zasigurno bio izvršio samoubojstvo. No, ona me, bez obzira na to što sam bio ubojica i loš prema njoj i drugima, prihvaćala i bila uz mene, iako smo bili daleko od Gospodina. Da mi se Bog tada nije smilovao, odgovorno tvrdim da bih završio u paklu”, istaknuo je Kralj.

Veseljko Kralj / Foto: Screenshot

U grijehu bluda u kojem je živio došlo je i do neželjene trudnoće. Odlučili su se na pobačaj i tek su kasnije, kada su se obratili, shvatili da je to težak grijeh pred Gospodinom.

“Tada smo počeli činiti zadovoljštinu i ja sam u jednom trenutku pitao Gospodina što želi od mene”, rekao je Kralj te istaknuo da mu je Gospodin vrlo jasno progovorio preko Evanđelja. Naime, Gospodin ga je pozvao u borbu za nerođene pa je tako organizirao i prvo hodočašće na nerođene u Mariji Bistrici.

Preko muškarca dolazi blagoslov, ali i prokletstvo u obitelj!

“Mi često kažemo: ‘Ako je Bog za nas, tko će biti protiv nas?’ No, kako možemo očekivati da će Bog biti za nas, a mi mu ubijamo djecu. U našem narodu je legalizirano ubojstvo nerođenoga čovjeka. I dok potoci kriv teku, ne samo iz naših bolnica nego i iz neki kvazi ustanova, dotle u našem narodu nema blagoslova. Nije slučajno Majka Terezija, kada je primala Nobelovu nagradu, govorila baš o nerođenoj djeci. Zato sam i ja u ovome pastoralu”, pojasnio je Kralj.

Bratstvo “Muževi katolici” na srcu ima želju da se Bog proslavi u našem narodu, ističe Kralj. “Također, radimo i na evangelizaciji muškaraca jer se preko muškarca često obrati i cijela obitelj. Preko muškarca dolazi blagoslov, ali i prokletstvo u obitelj. U konačnici, cilj nam je spas nerođene djece”, zaključio je Kralj.

Dar jakosti

O daru jakosti progovorio je studentski kapelan u Rijeci fr. Ivan Dominik Iličić, OP. Ovaj, kako ga mnogi nazivaju, digitalni fratar poručio je kako jakosti nedostaje i muškarcima i ženama. Prisjećajući se iskustva u kojem ga je Gospodin pozvao u posvećeni život, naglasio je da mu je On dao dar jakosti kako bi iskoračio i odazvao se.

“Malo tko je bio uz mene kada sam shvatio da me Gospodin poziva. Znao sam da ako ne pokušam, neću imati mira. Gospodin mi je dao jakost da se mogu oduprijeti nerazumijevanju drugih čak i pod cijenu toga da ostanem sam. I Isus je ostao sam u Maslinskom vrtu. Ne treba biti navezan na razumijevanje drugih ljudi. Idem, makar ostao i sam. Tu se nađe jakost, u povezanosti s Isusom. Važno je biti jak kada te drugi ne razumiju, a Bog ti  daje milost jakosti da se možeš odlučiti”, rekao je fr. Ivan Dominik, naglašavajući da je ustrajao u pozivu unatoč nerazumijevanju drugih.

Fr. Ivan Dominik Iličić / Foto: Screenshot

Ovaj svećenik i dominikanac svjedoči kako ga je Gospodin vodio, unatoč njegovim slabostima, te ga izveo na put na kojem je danas. Istaknuo je kako tema jakosti zahvaća i posvećeni i bračni život, i muževnosti i ženstvenost.

“Odluka je važna. Potrebno je biti jak u početku. To ne znači da neće doći sumnje”, istaknuo je, rekavši kako i u posvećenom životu i u braku dođu sumnje. Tada nam je, kaže, potreban dar jakosti. “Bog me pozvao, to sam započeo, ustrajat ću. Tako je i u braku. Suočit ću se s tim i idem naprijed. Tu možemo rasti. Dar jakosti ti daje snagu da razlikuješ kušnju od napasti. Kušnje su pozitivne. Bog dopušta kušnje jer nas one pročišćuju. Napast nas, s druge strane, vodi u grijeh i duhovnu smrt. Kušnje treba prihvatiti i biti jak, a napastima reći ne”, rekao je fr. Ivan Dominik.

Istaknuo je kako u osobnom životu svjedoči da mu nedostaje dara jakosti. “Moramo biti ponizni i predati se Gospodinu”, poručio je, rekavši kako su mu u Rijeci povjereni mladi i da je pozvani dati se za njih do kraja. “Bog dotiče mnoge mlade u Rijeci. Potrebno je sjetiti ih se u molitvi, biti tu za njih, biti jak, nositi ono što oni nose s njima i za njih”, istaknuo je.

Po Njemu postajemo osobe koje su snažne i autentične!

Pojasnio je i da nije jednostavno biti jak. Ponekad to znači presjeći neku situaciju ili znati reagirati u pravom trenutku. Jakost ponekad znači podnositi drugoga, ali i samoga sebe. No, sve to možemo samo ako smo u Bogu koji se najbolje očituje u našim slabostima. “Bog djeluje i kad smo umorni i ikad smo smotani. Po Njemu postajemo osobe koje su snažne i autentične. On je jak, a mi smo Njegova slika”, istaknuo je.

Svima onima koji u srcu osjećaju poziv na posvećeni život poručio je da budu hrabri. “Ako poziv gori u srcu, moraš pokušati. Nećeš ništa izgubiti ako godinu ili dvije provedeš u formaciji. Nije sramota reći da to nije za tebe sve dok nisi dao svečane zavjete ili se zaredio. To je proces, ne događa se preko noći. Netko može vidjeti da to nije za njega i otići. Tako je i s brakom. Ne trebaš se odmah sutra vjenčati. Gospodin će ti progovoriti u srcu. Razmatrajte i osluškujte”, zaključio je fr. Ivan Dominik te Konferenciju završio molitvom, javljajući se iz centra za mlade “Bl. Miroslav Bulešić”.

Snimku cijele konferencije možete pogledati ovdje.

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja