Nakon očeve smrti morala je otići sestri u Zagreb kako bi se školovala. Završila je Gornjogradsku gimnaziju i trgovački tečaj te se 1931. zaposlila kao službenica u građevinskom poduzeću Švab. Voljela je sport, pogotovo skijanje, piše povijest.hr.

U novinama je vidjela oglas za tečaj letenja, koji je tada bio vrlo skup. Iako nije voljela uredski posao, silno se trudila napredovati kako bi dobila što veću plaću i mogla si omogućiti ostvarenje sna. Učlanila se u zagrebački Aueroklub 1935. i već sljedeće godine položila ispit za sportskog pilota. Zanimalo ju je i padobranstvo te je 1938. sudjelovala u skoku i tako postala prva žena koja je iz aviona skočila s padobranom u ovom dijelu Europe.

U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj zaposlila se u uredništvu časopisa Naša krila. Kad je osnovana Prva zrakoplovna luka u Zagrebu, Katarina Matanović primljena je u vojnu službu s činom poručnice. Prevozila je časnike, ranjenike, poštu i lijekove. Udala se za novinara Namika Kulenovića, koji je kratko nakon vjenčanja poginuo nakon što su Britanci oborili zrakoplov. S njima je imala sina.

Godine 1944. ranjena je tijekom savezničkog bombardiranja Zagreba. Odlikovana je Malom srebrnom kolajnom za hrabrost i tako postala prva odlikovana žena u Hrvatskoj. Nakon rata jugoslavenske vlasti zagorčavale su joj život te je otišla sinu u Njemačku.

Odlikovana je Redom Danice Hrvatske s likom Franje Bučara 1998. te je 2001. ponovno primljena u Aeroklub Zagreb. Umrla je 2003. godine u glavnom gradu Hrvatske.

Izvor: Katolički tjednik