Fra Bernardin, koji je najstariji, još je uvijek aktivan u domu za starije kao duhovnik te pomaže u župama u Puli i okolici. Fra Damjan je u samostanu i crkvi u Splitu te redovito slavi mise, propovijeda i ispovijeda. Fra Ljudevit je do nedavno na zagrebačkom Svetom Duhu bio u službi tajnika Provincije, definitora, provincijskog arhivara i knjižničara te člana uredničkog vijeća Veritasa. Danas na Cresu radi u samostanskom arhivu i duhovni je asistent Franjevačkoga svjetovnog reda na mjesnoj i područnoj razini.

Govoreći o svom svećeničkom putu fra Ljudevit Maračić je u razgovoru za HKM naglasio kako je započeo malo neobično. Kako je živio u Puli gdje se govorilo talijanski, u župi u kojoj je ministrirao bili su talijanski franjevci iz Padove.

Fra Ljudevit Maračić

“Oni su uočili da bi moglo biti nešto od mene pa su me htjeli poslati u Padovu u sjemenište. No, zbog završetka Drugog svjetskog rata, talijanski fratri odlaze i dolazi fratri sa zagrebačkog Svetog Duha te odlazim u sjemenište u Zagreb. Imao sam tek 10 godina. Mama je bila zadovoljna i došla je sa  mnom u Zagreb. Budući da sam tri razreda završio na talijanskom, a četvrti na hrvatskom, slabo sam govorio hrvatski pa su me dečki zezali da sam Talijan, ali talijanski mi je pomogao da lakše savladam latinski. Kad sam prebrodio krizu prve godine u Zagrebu, kasnije je išlo lako”, naglasio je fra Ljudevit.

Za svećenika je zaređen, zajedno sa svojim kolegama, u crkvi sv. Antuna u Zagrebu, 2. prosinca 1962., po rukama dr. Franje Salis Seewisa, pomoćnoga zagrebačkog biskupa. Mladu misu slavio je 16. prosinca 1962., kada se slavio bl. Oton iz Pule, u crkvi Sv. Franje u Puli. Pod sv. misom propovijedao je vlč. Vladislav Premate, najprije na hrvatskom, a potom na talijanskom jeziku. Diplomu o svršenim teološkim naukama dobio je na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 22. lipnja 1966.

“Bio sam zadovoljan kad sam postao svećenikom. Pa mogu reći da sam zadovoljan čitavim životom. Kad me pitaju jesam li sretan, obično kažem da ne, jer sreća uključuje nešto trajno, a ovaj život je prolazan. Sreća je u onom život. Zadovoljan sam jer sam se obogatio kroz ovaj život zahvaljujući poglavarima koji su mi omogućili da završim i hrvatski i talijanski jezik na Filofofskom fakultetu u Zagrebu. Paralelno sam studirao na dva fakulteta te sam i predavao na Srednjoj školi (gimnaziji) franjevaca konventualaca na Svetom Duhu u Zagrebu.”

Na Provincijskom kapitulu 1971. godine fra Ljudevit je imenovan provincijskim ekonomom i egzaktorom, prefektom studija i članom redakcijskog kolegija Veritasa. Već 23. prosinca 1972. izabran je za predsjednika redakcijskog kolegija Veritasa; fra Ljudevit je obnašao službu glavnog urednika lista Veritas više od 25 godina, sve do 1998. godine. Na tom području on je dao golem doprinos i listu Veritas i tiskanju knjiga ove izdavačke kuće. Provincijski kapitul 1998. izabrao je novog urednika Veritasa, ali fra Ljudevit je i dalje ostao član uredničkog vijeća tog lista. Spomenimo kako je Hrvatsko društvo katoličkih novinara dodijelilo fra Ljudevitu Maračiću nagradu za životno djelo 16. svibnja 2007. za izuzetna novinarska postignuća u radu i svjedočenju evanđeoskih vrijednosti putem sredstava društvenih komunikacija.

“Prvi glavni urednik Veritasa fra Ivon Ćuk primijetio je da me zanima tisak. Pitao me bi li ja htio surađivati, a ja sam odgovorio: Što?, a on je na to rekao: Pa skupljaj informacije. Znao sam talijanski pa sam pratio putem radija talijanski Radio Vatikan. Zanimljivo signal je bio dobar dok hrvatski Radio Vatikan nismo mogli čuti. Tako sam ja skupljao informacije i olovkom ih bilježio. Ušao sam u taj list, a nakon 10 godina je novi provincijal pitao bi li ja bio glavni urednik, pristao sam, ali nisam vjerovao da će to dugo potrajati. Na kraju je potrajalo punih 26 godina. Više sam se bavio uredničkim poslom nego pisao. Nakon 26 godina sam se poželio promjene i zamolio provincijala da me premjesti u Rim gdje smo službeni ispovjednici i tamo sam bio četiri godine.”

Kasnije se vratio u Zagreb pa u Pulu pa opet u Zagreb te je surađivao s Veritasom.

“Posljednjih 15, 20 godina posebno me interesira istraživanje arhiva u Zagrebu, Splitu, Cresu i Šibeniku. Budući da dosta dobro znam latinski, iskoristio sam svoje znanje. Uredio sam arhiv zagrebački i splitski, htio bi urediti i ovaj arhiv na Cresu. Za to mi treba još dvije godine. Kao što se vidi, nisam bio tipičan svećenik nego sam samo drugim svećenicima pomagao”, poručio je fra Ljudevit Maračić.

Fra Ljudevit je danas član samostana sv. Frane na Cresu te je gledajući unazad poručio kako je zadovoljan sa svojih 60 godina svećeničke službe jer se ispunilo što je očekivao pa čak i više.

Fra Ljudevit Maračić