Budi dio naše mreže

O knjizi "Svetom Jeronimu posvećeno" s urednikom spomenice fra Ljudevitom Maračićem

Nedavno predstavljena spomen-knjiga objavljena u povodu blagdana sv. Jeronima i šesnaest stoljeća od njegove smrti unikat je svjetskih razmjera. Doznajte zašto.

/ Vesna Živko

Prigodnu i privlačnu spomen-knjigu “Svetom Jeronimu posvećeno” objavila je Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca, nakladnik je glasnik “Veritas” u suizdanju sa Splitsko-dalmatinskom županijom. Kao podloga za ovo zanimljivo izdanje poslužila je inkunabula o životu i poslanicama sv. Jeronima, pisana na arhaičnom talijanskom jeziku, u prijevodu na hrvatski. Ova se inkunabula, tiskana 1497. u Ferrari, nalazi u bogatoj šibenskoj knjižnici samostana sv. Frane, koja inače u svojoj pohrani čuva preko 160 različitih inkunabula, od kojih je čak šest posvećeno sv. Jeronimu.

“Odabir je pao na spomenutu inkunabulu iz jednostavnog razloga što zaslužuje formom i sadržajem da bude predstavljena, bar u odlomcima i izboru, hrvatskoj vjerskoj i kulturnoj javnosti”, izjavio je urednik knjige fra Ljudevit Maračić za portal Hrvatske katoličke mreže.

Foto: Veritas

Prema mišljenju stručnjaka knjiga je unikat svjetskih razmjera, zbog čega?

Hrvatski stručnjaci za starije knjige, napose dr. Juraj Lokmer, koji je lani sa svojom suprugom gosp. Filom Lokmer Bekavac sređivao inkunabule šibenskog samostana, poredbenom metodom došao je do rezultata da je naša šibenska inkunabula jedinstvena baš po tome što je iluminirana, dakle obojena rukom nakon tiska, što valja priznati, nije baš bila uobičajena praksa. Po mišljenju stručnjaka ovo djelo o sv. Jeronimu u boji jedinstveno je i zbog toga možemo govoriti da se radi o svjetskom unikatu.

Inkunabula nosi neobičan talijansko-latinski naziv: “Vita epistole de sancto hieronymo ulgare” – “Život i poslanice svetog Jeronima za puk”. Što ona sadrži?

Radi se o pučkom prikazu života sv. Jeronima, u prvome dijelu, popraćenom brojnim crtežima iz života ovoga popularnog sveca, koji prethodi većem dijelu knjige, gdje se nalaze tada poznate poslanice sv. Jeronima, njih oko dvije stotine. U naslovu je istaknuta riječ “ulgare“, zapravo “vulgare“, što znači da je namijenjena običnom puku, da životopis nema znanstvenih pa ni teoloških pretenzija. I tako ispada kada se čita, baš kao stvoreno za tadašnji uglavnom neprosvijećeni puk.

Bavi li se životopis i mjestom rođenja sv. Jeronima ili je neosporno da je bio Dalmatinac?

Samo u uvodnom dijelu životopisa stoji natuknica da je Jeronim rođen negdje na granici Dalmacije i Panonije, pa nema preciznijeg odgovora na pitanje gdje se nalazi Stridon, mjesto koje se obično navodi kao ishodište ovoga sveca, pa će znatiželjnici uzalud ovdje tražiti točan odgovor. I kod Jeronima susrećemo natezanja i prisvajanja mjesta rođenja, ali je zaista nebitno u ovoj stvari je li Jeronim iz Dalmacije u užem smislu, iz Istre, iz Međimurja ili čak iz Bosne. I za Homera se prepiralo čak sedam gradova, a poznato je da je sličnu sudbinu doživjelo i pitanje mjesta pristanka sv. Franje, kad ga je oluja bacila na naše obale.

Foto: Veritas

Koje poslanice ste odabrali i uvrstili u knjigu?

Željeli smo čitateljima, uz bogate ilustracije i popularni životopis, ponuditi i izbor iz brojnih poslanica. Budući da je u crkvenoj javnosti proširena verzija o prepirkama, čak i svađama između dvojice velikih crkvenih učitelja druge polovice 4. stoljeća i prvih desetljeća 5. stoljeća, sv. Jeronima i nešto mlađega Augustina, svjesno smo se ograničili samo na korespondenciju ovih dvaju velikana. Pri tom nismo izvršili moderni prijevod, nego smo očuvali nešto stariju verziju prijevoda koju je splitski franjevac dr. Ivan Marković ponudio u svojem prijevodu objavljenom pred više od stotinu godina. Jezik zvuči ponešto arhaično, ali čitatelju stvara dojam prošlih vremena. A poznatoga suvremenog patrologa i prevoditelja otačkih spisa, dr. Marijana Mandaca, zadarskog franjevca, zamolili smo dopuštenje da se smijemo poslužiti njegovim komentarima i uvodima u pojedino pismo, što je on spremno dopustio.

Što donosi korespodencija između sv. Jeronima i sv. Augustina?

Nekih većih razilaženja nismo baš uočili. Istina, Augustin u nekim poslanicama prigovara Jeronimu što je nakon cjelovitog prijevoda Svetog pisma na latinski, uglavnom s grčkog originala glasovite Septuaginte, sada potkraj života počeo prevoditi istu stvar s hebrejskog jezika. Zanimljivo je ovo dopisivanje, koje na kraju završava Augustinovim priznanjem da ipak Jeronim ima pravo. Uvijek je bolje prevoditi s izvornika, a ne s prijevoda. U teološkom dopisivanju susrećemo jednodušni stav glede osude hereze pelagijanstva, ali se o nekim drugim biblijskim izričajima i rečenicama nisu složili, što u dopisivanju ponekad djeluje duhovito, ironično, polemički, ali uvijek završava pomirljivo, s prizivom na kršćansku ljubav.

Foto: Veritas

Kako ste zadovoljni ovim izdanjem?

Mislim da čitatelj može doživjeti dah vremena i mentalitet ljudi koji su stvarali temelje otačke teologije, na koju će se kasnije oslanjati veliki teolozi ne samo Zapada, nego ponekad i onih na Istoku. A to je doista razlog zadovoljtsvu.

Foto: Veritas

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja