Svetkovina sv. Dujma, zaštitnika Splitsko-makarske nadbiskupije i grada Splita, svečano je proslavljena u srijedu 7. svibnja 2025. procesijom i euharistijskim slavljem na rivi.

Uz sudjelovanje nekoliko desetaka tisuća vjernika proslavu je predvodio hvarski biskup Ranko Vidović. Slavlje je počelo tradicionalnim svečanim ophodom sa svečevim moćima, od splitske prvostolnice do oltara na splitskoj rivi.

U procesiji su, uz narod i biskupe, sudjelovali i brojni svećenici, redovnici i redovnice, bogoslovi, kandidatice, nositelji vlasti, predstavnici društveno-političkih i kulturnih ustanova, obitelji, djeca, branitelji, vojska, policija te mnoštvo ostalih vjernika.

Uz predslavitelja i domaćeg nadbiskupa, misu su suslavila 16 biskupa.

Domaćin, mons. Križić na početku je zazvao zagovor svetoga Dujma da isprosi od Boga „sve ono što nam je potrebno za dušu i tijelo, sva ona dobra bez kojih nije moguće osjećati se radosnim, sretnim, ispunjenim.“ Vjernicima je zaželio da im Božja riječ donese više svjetla i snage u svakodnevnom hodu prema cilju ovozemaljskog hodočašća.

Spomenuo je i da upravo na taj dan u Rimu počinje konklava za izbor novog pape, te pozvao okupljene da mole svetoga Dujma za zagovor da bi Crkvu predvodio pastir „koji će biti po srcu Božjem i koji će srcem Božjim voditi vjernički narod putom evanđelja i u punoj vjernosti glavi Crkve, Isusu Kristu“.

Predslavitelj, biskup Vidović u propovijedi je poručio da sv. Dujam nije figura prošlosti, nego živi znak vječnosti u vremenu, svjedok vjere koji i danas progovara Crkvi.

Tim je riječima otvorio pogled prema svetosti koja ne prestaje biti djelatna, koja se iznova rađa u vjernicima spremnima odgovoriti na poziv sebedarja. Sv. Dujam je, prije svega, mučenik, a mučeništvo nije samo činjenica nasilne smrti nego slobodno prihvaćeno darivanje života iz vjernosti Kristu.

Mučenici Crkve, za razliku od mnogih koji umiru u mržnji, odlaze iz ovoga svijeta s molitvom na usnama, zazivajući obraćenje svojih progonitelja.

Takva svjedočanstva nisu ostajala nezapažena: budila su pitanja, lomila oklop ravnodušnosti, rađala nova obraćenja: „I koji god su se primakli i upoznali kršćane, i sami su postali kršćani. Mnogi su od tih obraćenih i sami svoju vjeru posvjedočili mučeničkom smrću“.

U temelju svega stoji sam Krist. On je sjeme iz kojega sve niče, primjer na kojemu se sve gradi.

Mons. Vidović rekao je da tek kad se damo poput pšeničnog zrna, tek kad život položimo, tada donosimo plod. U toj žrtvenoj ljubavi krije se novost Isusa Krista i kršćanstva.

Isus nije samo rekao da ljubimo, nego da ljubimo kako je on ljubio – do kraja, do križa.

Krist, dakle, ne samo da govori o ljubavi, on se sam daje kao ljubav. Sveti Dujam je tu ljubav primio i živio i time postao njezin trajni navjestitelj.

Nasuprot toj ljubavi ne stoji mržnja, kako bi se možda na prvu pomislilo, već sebičnost, duhovni egoizam koji čovjeka zatvara u njega sama.

Biskup je snažno osudio mentalitet samodostatnosti, onu duhovnu usmjerenost na vlastito ime, vlastiti probitak, vlastitu inačicu „raja“. Upozorio je na mnoštvo današnjih lažnih mesija, u društvu, Crkvi, obitelji, koji nude spasenje po svojoj mjeri: svatko svoj raj, svatko svoj put, ali bez Boga.

Na tom tragu je i poziv svetog Dujma da se vratimo u „korito“ – u svoju stvorenost, zadatost, malenost.

Čovjek, poput rijeke, kad izađe iz svoga korita, čini samo zlo.

„Mi smo samo korito, sadržaj pripada njemu, Isusu Kristu.“

Krist je izvor, a mi pozvani da budemo rijeka koja nosi život, milost, ljubav. Kad bismo, kazao je biskup Vidović, svi izložili na zajednički stol plodove svoga života, kada bismo razmjenjivali darove, tada bi i naš narod bio istinski „lijepa naša“, ne samo u naslovu, nego i u stvarnosti.

Na kraju je hvarski biskup podijelio vlastiti doživljaj pogleda s broda prema Splitu kojega nadvisuje zvonik svetog Dujma. Taj pogled budi važno pitanje: „Što bi bio Split bez zvonika svetog Dujma? A što bi tek Split bio bez duha Svetog Dujma?“ Njegov poziv je jasan – oživimo taj duh, duh ljubavi, sebedarja, uzajamnog poštovanja. I zaključuje riječima koje odzvanjaju:

„Neka Splita, neka Hajduka, ali bez duha svetog Dujma, vjerujte mi, ne bi bilo ni Splita, ni Hajduka.“

Na kraju misnoga slavlja nadbiskup Križić je zahvalio Bogu za lijepo vrijeme, ali i upozorio da mi kršćani ne smijemo biti ljudi čije raspoloženje ovisi o vremenu.

Zahvalio je vjernicima i za dolično sudjelovanje u misi te poručio: „Želim svima da s ovoga slavlja ponesu puno radosti u svom srcu i da tu radost prenose na sve druge s kojima će se, ne samo danas susretati, nego s kojima će živjeti i dijeliti dane i sate kako bi radost što duže potrajala u našim srcima i obiteljima“.