Svečana misa, tijekom koje je mons. Ferenc Fazekas po rukama zagrebačkog nadbiskupa mons. dr. Dražena Kutleše zaređen za subotičkog biskupa, proslavljena je u katedrali – bazilici sv. Terezije Avilske u Subotici, u subotu 11. studenog.
Liturgijsko slavlje započelo je svečanom procesijom poslužitelja, đakona, svećenika i biskupa, među kojima su bila trojica biskupa zareditelja: mons. dr. Dražen Kutleša, zagrebački nadbiskup i metropolit i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, mons. dr. Bábel Balázs, kalačko-kečkemetski nadbiskup i metropolit te mons. dr. Vlado Košić, sisački biskup. Uz njih, slavlju su nazočila još tridesetorica biskupa iz Srbije, Hrvatske, Mađarske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Makedonije, Kosova i Rumunjske. Kandidata za ređenje pratila su dvojica prezbitera: vlč. Dávid Sáfrány, župni vikar u Temerinu i vlč. Tomislav Vojnić Mijatov, župni vikar iz subotičke župe Sv. Jurja.
Nakon liturgije riječi i zaziva Duha Svetog, mons. Stjepan Beretić, katedralni župnik, zatražio je od glavnog zareditelja da se izabranika zaredi za biskupa, nakon čega je apostolski nuncij u Republici Srbiji, mons. Santo Rocco Gangemi, pročitao apostolski nalog uz prijevod na mađarski i hrvatski jezik.
„Pripazi na samog sebe i na poučavanje”
Glavni zareditelj, mons. Kutleša, u propovijedi je potaknuo ređenika riječima apostola Pavla, zaštitnika Subotičke biskupije: „Pripazi na samog sebe i na poučavanje! Ustraj u tome! Jer to vršeći, spasit ćeš sebe i one koji te slušaju“ (1Tim 3, 15). U tumačenju ove Pavlove misli, propovjednik je istaknuo sljedeće: „Dragi brate u Kristu, dar biskupstva, koji ćeš primiti polaganjem ruku, neopoziv je. Ono o čemu smo kao pastiri pozvani voditi brigu jest da nam život bude u suglasju s primljenim darom i da sve svoje sposobnosti uložimo u taj sklad. Upravo u poniranju u riječi Svetoga pisma te u zajedništvu s općom Crkvom i Apostolskom Stolicom leži snaga naše biskupske službe i sigurnost u našem služenju. No, da nas ta sigurnost ne bi učinila odveć pasivnima, neangažiranima, potrebno je osluškivati vjeru naroda. Ustrajnost u vjernosti evanđelju ponekad traži da napustimo svoje sigurne luke, zonu komfora, te riskiramo zasluge i ugled, svoju izvanjsku reputaciju i očekivanja mudraca ovoga svijeta. Zato se valja sjetiti Isusovih riječi: ‘tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, ali tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga’ (Mt 16, 25). U tome nam je blaženi Alojzije Stepinac ostavio svijetli primjer vjerna pastira“.
Mons. Kutleša osvrnuo se i na drugi dio Pavlova retka „to vršeći spasit ćeš sebe i one koji te slušaju“, ovim riječima: „Krajnji razlog ovih poticaja je spasenje onih koji slušaju. Što može snažnije potaknuti pastire da paze na sebe i na primjer koji daju od toga da mogu poslužiti obraćenju pa tako i spasenju dragocjenih i besmrtnih duša koje su vrijednije od svega? Vjerujem, stoga, dragi brate, da ćeš ponajprije u svojim vjernicima naći razlog da paziš na sama sebe i na službu koju si pozvan vršiti. Bog Ti je dao svoga Duha da snagom, ljubavlju, razboritošću i iskustvom, unatoč zahtjevnosti službe, ne gubiš srčanost, svjestan komu si povjerovao. Olujâ će i nevolja koje prijete vjernima biti, ali oni neka u Tvojoj blizini i u Tvojim riječima uvijek nalaze utjehu i ispravan sud. Hrani vjerne znanjem i razumijevanjem; potiči ih na zdrav ponos i svijest o vlastitim korijenima i posebnostima jezika i običaja, na ljubav, gostoprimstvo i poštivanje prema svima; jačaj i štiti slabe, liječi bolesne, podiži slomljene, traži i vraćaj izgubljene. U tome neka bude Tvoja slava i ponos Tvoje službe!“, poručio je zagrebački nadbiskup i glavni zareditelj.
Nakon homilije, glavni zareditelj postavio je izabraniku pitanja o nakani čuvanja vjere i vršenja službe. Uslijedio je potom dirljiv čin izabranikove prostracije licem prema zemlji uz litanijski zaziv svih svetih. Otpjevavši litanije na mađarskom jeziku, glavni zareditelj i ostali biskupi položili su ruke na glavu izabranika Ferenca te je uslijedila posvetna molitva uz otvoreni evanđelistar iznad ređenikove glave. Obred ređenja nastavljen je uz popratne znakove biskupske službe i dostojanstva a to su pomazanje glave svetim uljem te predaja evanđelistara. Novom biskupu stavljene su i oznake biskupske službe: prsten, mitra i pastirski štap. Konačno, glavni zareditelj dopratio je zaređenog biskupa do katedre na koju je sjeo, uz svečanu skladbu „Evo velikog svećenika“ fra Ive Perana.
Na koncu euharistijskog slavlja upućene su riječi pozdrava. U ime prisutnih biskupâ novozaređenom biskupu Ferencu obratio se mons. Rrok Gjonlleshaj, nadbiskup barski i potpredsjednik Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda, na hrvatskom jeziku. Preč. László Pósa, župnik iz biskupova rodnoga mjesta Bečeja, čestitao je u ime svećenika, redovnika i redovnica na mađarskom jeziku. U ime vjernika laika, svoju čestitku biskupu Ferencu iskazale su dvije obitelji: Đurđica i Mario Tikvicki na hrvatskom te Szilvia i Nedeljko Serenče na mađarskom jeziku. To su ujedno i vjernici župe sv. Jurja u Subotici u kojoj je biskup Ferenc služio do imenovanja.
Zahvala Trojedinom Bogu za cjelokupni događaj uobličena je u pjevanom himnu „Tebe Boga hvalimo“. Novozaređeni je biskup u pratnji dvojice biskupa suzareditelja prošao katedralom udjeljujući blagoslov okupljenom narodu. Na koncu slavlja biskup Ferenc izrazio je svoju zahvalu Bogu na daru života, svećeničkog poziva i biskupskoga poslanja. Zahvalio se i papi Franji na povjerenju što ga je izabrao voditi povjereno mu stado Subotičke biskupije te je zamolio apostolskog nuncija, mons. Gangemija, da papi Franji prenese njegovu sinovsku odanost, ljubav i poštovanje. Biskup Ferenc zahvalio se na nazočnosti prisutnim biskupima, delegatima biskupa, redovničkim provincijalima i provincijalkama, svećenicima i vjernicima laicima. Riječi zahvale uputio je i prisutnim predstavnicima Crkava i vjerskih zajednica, kao i predstavnicima društveno-političkog i kulturnog života. Zahvalio se također svima koji su sudjelovali u pripravi biskupskoga ređenja.