Biskupstvo

Biskupstvo je služba koja potječe iz vremena apostola, utemeljena na sakramentu svetoga reda i izražena u gesti polaganja ruku.

Polaganjem ruku u sakramentu svetoga reda u Crkvi se prenosi apostolsko nasljedstvo, što znači da se dar Duha Svetoga i vlast koju su apostoli primili osobno od Krista prenosila neprekinuto tijekom povijesti do našeg vremena.

Biskup je predvodnik i pastir mjesne Crkve – biskupije u kojoj djeluje, u jedinstvu s papom. Svaki biskup ima trostruku službu – naučavanja, posvećivanja i upravljanja.

Biskupsko ređenje

Znakovi posvećenja u obredu su biskupsko polaganje ruku zajedno s posvetnom molitvom u kojoj se zaziva Duha Svetoga koji daje milost svećeništva i puninu svetoga reda.

Biskupi tijekom mise / Foto: Depositphotos

Kako izgleda biskupsko ređenje?

Za ređenje biskupa potrebno je Papino imenovanje. Obred ređenja predvodi biskup glavni zareditelj, uz kojeg trebaju biti prisutna dvojica biskupa suzareditelja.

Liturgija biskupskog ređenja

Nakon navještaja evanđelja započinje liturgija biskupskog ređenja. Najprije se zazove milost Duha Svetoga himnom O, dođi, Stvorče Duše Svet. Zatim slijedi predstavljanje izabranika čitanjem apostolskih naloga koje je potpisao papa.

Slijedi homilija, nakon koje izabranici pred biskupom zarediteljem daju obećanja da će vjerno vršiti biskupsku službu.

Litanije svih svetih

Izabranici se prostiru pred oltarom dok svi ostali, klečeći, pjevaju Litanije svih svetih.

Gestom prostiranja pred oltarom ređenici pokazuju svoju potpunu predanost Bogu, poniznost pred uzvišenošću dara koji primaju i podložnost Božjoj volji.

izabranik u prostraciji – biskupsko ređenje mons. Roka Glasnovića/ Foto: Dubrovačka biskupija

Polaganje ruku

Samo polaganje ruku odvija se u tišini.

Biskup glavni zareditelj polaže ruke izabranicima na glavu, ništa ne govoreći. Zatim i svi drugi biskupi, pristupajući jedan za drugim, polažu ruke izabranicima na glavu.

Polaganje ruku predstavlja polaganje snage Božjega Duha na ređenika, očituje se nevidljiva snaga „Božjih ruku“.

Biskup, pastir Crkve koja je povjerena njegovoj brizi, prima poslanje po gesti polaganja ruku u liturgiji ređenja, kada mu Duh Sveti daje dostojanstvo da može biti služitelj Božjega naroda.

polaganje ruku – biskupsko ređenje mons. Milana Zgrablića u Zadru / Foto: Ines Grbić

Obred polaganja evanđelistara

Zatim biskup glavni zareditelj uzima evanđelistar i polaže ga otvorena na glavu izabranika koji kleči.

Otvoreni evanđelistar nas glavom ređenika znak je da ono što se događa u činu ređenja proizlazi upravo iz Kristova evanđelja i u njemu ima svoje korijene.

Molitva ređenja

Biskup glavni zareditelj izgovara, raširenih ruku, molitvu ređenja dok dvojica đakona drže otvoreni evanđelistar.

polaganje evanđelistara i posvetna molitva – biskupsko ređenje mons. Marka Mede / Foto: Josip Konjarik

Biskupsko pomazanje

Biskup glavni zareditelj maže glavu zaređenomu, koji pred njim kleči, govoreći:

„Bog, koji te učini dionikom Kristova vrhovnog svećeništva, izlio na te otajstvenu pomast i dao da donosiš rod duhovnog blagoslova.“

Za razliku od prezbiterskoga ređenja, u kojemu ređeniku bivaju pomazane ruke, u biskupskom ređenju pomazuje se glava, što govori o novoj zadaći koju prima, službi upravljanja.

Pomazanje glave krizmom očituje i daruje obilnost Božje snage koja prožima cijelu osobu izabranika, „preuzimajući ga u posjed Duha Svetoga i čineći ga svojim oruđem“ (Ivan Pavao II., Ustanite, hajdemo!, 31).

Biskup je, dakle, Božji pomazanik.

Predaja evanđelistara

Biskup predaje zaređenom evanđelistar govoreći:

„Primi evanđelje i propovijedaj riječ Božju sa svom strpljivošću i poukom.“

predaja prstena/ biskupsko ređenje mons. Ive Martinovića/ Foto: Požeška biskupija

Predavanje znakova biskupstva

Biskup zareditelj predaje zaređenome znakove biskupske službe: prsten, mitru i pastirski štap.

Prsten

Svaki biskup nosi biskupski prsten koji označava da je združen s Crkvom kao službenik i zaručnik. Prima ga uz riječi:

„Primi prsten, znak vjere: i neokrnjeno štiti Božju zaručnicu, svetu Crkvu, neustrašivom vjerom urešen.“

Mitra

Dva šiljka mitre označuju riječ Božju Staroga i Novoga zavjeta koju je biskup pozvan tumačiti Božjemu narodu, stoga ju uvijek nosi kada propovijeda. Kada ju prvi put stavlja na glavu, čuje:

„Primi mitru i neka u tebi blista sjaj svetosti te, kad se pojavi prvak pastira, mogneš primiti neuveli vijenac slave.“

Pastirski štap

Pastoral simbolizira pastirsku skrb biskupa: vlast upravljanja zajednicom koja mu je povjerena, u zajedništvu sa svetim ocem. Zato ga prima uz nalog:

„Primi štap, znak pastirske službe, i pazi na svekoliko stado u kojem te Duh Sveti postavi za biskupa da ravnaš Božjom Crkvom.“

Nakon toga novozaređeni biskup ustaje i prima cjelov mira od glavnog zareditelja i suzareditelja, čime završava liturgija ređenja. Sveta misa nastavlja se molitvom Vjerovanja.

Izvori:

Liturgijski vodič za biskupsko ređenje

Biskupska služba u svjetlu koncilskoga nauka, obreda i Molitve ređenja, Ivan Šaško

Prsten vjernosti i štap vodstva, O znakovima biskupske službe, Ante Crnčević