Jedna od posebnosti Nadbiskupske klasične gimnazije jest to što škola učenicima nudi raznolike duhovne sadržaje od kojih svatko može pronaći ponešto za sebe. Učenici imaju priliku u sudjelovati u događanjima koja mogu znatno doprinijeti njihovom razvoju u cjelovitu i zrelu osobu.
Tekst pripremila Antonija Catinelli, prof.
Ako žele, učenici dan mogu započeti jutarnjom misom u 7:30. Imaju priliku za ispovijed pod velikim odmorom u tjednu uoči prvog petka u mjesecu. Srijedom i petkom su dobrodošli na razgovor sa školskim duhovnicima vlč. Matijom Pavlakovićem i vlč. Petrom Mlakarom ako imaju pitanja ili poteškoće koje žele podijeliti s nekim od povjerenja. Na klanjanju utorkom pod velikim odmorom mogu predahnuti i okrijepiti se u Gospodinovoj prisutnosti ili petkom poslije nastave sudjelovati na susretima u kapelici u toplom i prijateljskom okruženju.
Euharistijsko klanjanje / foto: NKG
Za roditelje i učenike dva je puta godišnje organizirana i jednodnevna duhovna obnova u suradnji s iskusnim duhovnicima. Ove su godine obnovu za učenike vodili don Mihovil Kurkut, vlč. Odilon Singbo i vlč. Jakov Rađa, a za roditelje s. Silvana Fužinato. Susreti petkom posljednje se dvije godine održavaju nakon nastave u kapelici škole. Osmišljeni su kao mjesečni ciklus u kojem se svakog petka izmjenjuju: pobožnost klanjanja, Lectio Divina, svjedočanstvo poznate osobe i krunica ili Križni put. Na ovom projektu iz petka u petak ustrajno radi mali tim koji čine profesorice Ana Rudić, Katarina Škrabo i Antonija Catinelli te u prvoj godini bogoslov i vjeroučitelj Višeslav Foretić.
Lectio Divina / foto: NKG
Ideja se među članovima tima rodila u jesen 2018. i razvila uz podršku ravnateljice Ljube Duvnjak i duhovno vodstvo vlč. Petra Mlakara. Svaki susret priprema se s puno ljubavi, a cilj susreta je pružiti sudionicima poticaj za rast u molitvenom životu i gradnju zajedništva. Mladima odgovara izmjenjivanje različitih sadržaja koji prate njihov ritam sazrijevanja.
Želimo da to budu istinski susreti – sa samim sobom, s Gospodinom i jednih s drugima. Mlade želimo ohrabriti da traže i upoznaju Gospodina koji nas sve nježno zove da Mu se približimo. Završit ću mišlju sv. Ivana Pavla II, koju je jednom prilikom poručio je mladima: “Krist danas kuca na vrata vaših srdaca: znajte ih otvoriti i primite Ga. On ima pravi odgovor na vaša očekivanja. S Njim ćete, praćeni pogledom punim ljubavi Djevice Marije, moći na stvarateljski način izgrađivati naum vaše budućnosti.”
Učenici o susretima
L.K., maturant: “Jako me se dojmio takav raznovrstan duhovni sadržaj koji nipošto nije “dosadan” ili “uvijek isti”. Također mi se svidjelo što se takvim okupljanjem stvara posebna veza između profesora i učenika. Kapelica je jedno od rijetkih mjesta u školi i školovanju općenito na kojem ne postoji odnos učenik-profesor, već svi postanu pred Bogom jednaki, izražavaju mišljenja, postavljaju pitanja, obavljaju pobožnosti… skupa. Isprva sam počeo dolaziti na klanjanja Presvetom Oltarskom Sakramentu utorkom pod velikim odmorom. Tamo me privukla unutarnja potreba za molitvom, ali i predivni miris tamjana po kojem kasnije miriši cijela škola. Kasnije, kad sam vidio da se održavaju slični susreti petkom poslije nastave, uključio sam se iz radoznalosti. Danas ne žalim ni minute provedene u kapelici jer se od tamo mogu ponijeti samo pozitivna iskustva. Jako su me se dojmila svjedočanstva ljudi koji su petkom ondje gostovali, vrijedilo je čuti iskustva drugih ljudi i njihov put traženja Boga. Teško je izdvojiti neki specifičan i poseban trenutak proveden u kapelici jer svaki dolazak ostavlja lijepo iskustvo i čovjek se osjeća smirenijim kad na taj način dovrši radni tjedan – s Bogom.”
Svjedočanstvo Marina Periša / foto: NKG
L.J., 2.razred: “U veljači 2019. bilo je organizirano prvo svjedočanstvo na susretima Petkom u kapelici. S obzirom da nisam bila uključena u crkvene aktivnosti i nikada nisam imala priliku slušati svjedočanstvo, ovo je za mene bilo nešto novo i odmah sam se zaljubila u to. Svaki petak je bilo nešto drugo – krunica, Lectio Divina, klanjanje… Sve to me više i više privlačilo Bogu i Crkvi. Postala sam aktivnija u svojoj župi i školskim katehezama. U početku nije ni meni bilo baš jasno kako se sve to promijenilo i što me to privlačilo da ostajem na susretima, no shvatila sam da je zbog ljudi, prijateljskog i ugodnog okruženja, Božje prisutnosti. Stvarno sam puno toga naučila; o molitvi, o odnosu s Bogom, o snazi zajedničke molitve. Sada kada je nastava na daljinu, jako mi to nedostaje, no i dalje pokušavam što više primijeniti sve što sam naučila.”