„Ako nam Bog ne bude glavni oslonac, ostat ćemo bez života“, tim je riječima splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić podsjetio da je svećeništvo prije svega dar i služenje, a ne osobni projekt. U makarskoj katedrali sv. Marka, u subotu 21. lipnja, predvodio je euharistijsko slavlje u kojem je za prezbitere zaredio petoricu đakona – dvojicu za Splitsko-makarsku nadbiskupiju i trojicu za Franjevačku provinciju Presvetog Otkupitelja.
Na naslov Splitsko-makarske nadbiskupije zaređeni su Branimir Ivančić (Kaštel Novi) i Ivan Silić (Split), a na naslov Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Marko Plejić (Solin), fra Oliver Marčinković (Stuttgart – Zentrum HKZ) i fra Valentino Radaš (Lišane Ostrovičke).
Svećeničko ređenje u Makarskoj / Foto: Tiskovni ured Splitsko-makarske nadbiskupije
Nadbiskup je u propovijedi protumačio svećeništvo kao poziv utemeljen na ljubavi, darovan od Boga, a ne izborom čovjeka. Polazeći od Isusova govora u dvorani Posljednje večere, istaknuo je kako svećenik da bi bio vjerodostojan mora ljubiti kao Krist životom darivanja i služenja. Isus, rekao je mons. Križić, od učenika ne traži nikakva pojašnjenja ni pravila propovijedanja, nego samo jedno: da ostanu u njegovoj ljubavi.
Isus ne postavlja kao prvi uvjet znanje, već odricanje od sebe.
Ta ljubav uključuje žrtvu, predanje i križ. Isus ne postavlja kao prvi uvjet znanje, već odricanje od sebe. Upozorio je i na kušnje umora i obeshrabrenja koje pogađaju i najrevnije poput proroka Ilije. Ilija, iako je činio velika čuda, u jednom je trenutku klonuo i izgubio volju za životom. Bog ga tada nije ostavio, nego ga je pozvao da u njegovu svjetlu ponovno sagleda svoju stvarnost.
Svećeničko ređenje u Makarskoj / Foto: Tiskovni ured Splitsko-makarske nadbiskupije
„Ako nam Bog ne bude glavni oslonac, ostat ćemo bez života“, poručio je mons. Križić. Ilijina kriza, rekao je nadbiskup, pokazuje što se događa kad čovjek djeluje na svoju ruku: „Bog mu dolazi, nudi okrepu, ali i traži od njega da se ne preda nego nastavi svoj životni put.“
Svećenik ne djeluje u svoje ime, nego u Božje.
Istaknuo je kako su duhovne krize često plod udaljavanja od molitve i oslanjanja na vlastite snage, a ne na Boga. Naglasio je da svećenik ne djeluje u svoje ime, nego u Božje i kada se to zaboravi, nestaje i snage za služenje.
Svećeničko ređenje u Makarskoj / Foto: Tiskovni ured Splitsko-makarske nadbiskupije
Nadbiskup je zatim citirao papu Franju: „Svećenik može postići 2-3 doktorata, ali ako ne zna nositi Isusov križ, doktorati ništa ne koriste. (…) Svećenik s kojim Crkva može računati jest onaj koji se približio ognju i dopustio da mu vatra spali ambicije karijere i moći“, istaknuo je mons. Križić.
Svećenik može postići 2-3 doktorata, ali ako ne zna nositi Isusov križ, doktorati ništa ne koriste.
Obraćajući se ređenicima, podsjetio ih je na Isusove riječi: „Niste vi izabrali mene, nego sam ja vas izabrao i odredio vas da idete i rodite rod i da vaš rod ostane.“ Poziv, dakle, nije znak nečije posebne vrijednosti, već Božji dar, a upravo je Bog izabrao ovogodišnje kandidate za svećeništvo jer u njih ima povjerenje.
Svećeničko ređenje u Makarskoj / Foto: Tiskovni ured Splitsko-makarske nadbiskupije
Nadbiskup je na kraju poručio: „Živite tako da za vama ostanu tragovi ljubavi i dobrote!“ Za sam je kraj citirao riječi svećenika Izidora Poljaka: „Kuda koracam hoću da bacam snopove zlatne svjetlosti“ te ređenike pozvao da i oni to uzmu kao svoj zavjet Bogu.
Živite tako da za vama ostanu tragovi ljubavi i dobrote!
Svećeničko ređenje u Makarskoj / Foto: Tiskovni ured Splitsko-makarske nadbiskupije
Nakon homilije uslijedio je središnji čin ređenja, polaganje ruku i posvetna molitva, a zatim su novozaređeni svećenici pristupili oltaru. Prije završnog blagoslova uslijedio je himan „Tebe Boga hvalimo“, nakon čega je nadbiskup Križić čestitao novim svećenicima i zahvalio svima koji su ih na tom putu pratili: roditeljima, odgojiteljima, svećenicima i moliteljima za duhovna zvanja.
Zazvao je Božji blagoslov na novozaređene da bi oni mogli „Božji blagoslov, Božju utjehu, ohrabrenje i radost donijeti drugima“. Potom su mladomisnici vjernicima podijelili svoj prvi, mladomisnički blagoslov.