U duhovnom životu važni su redovna molitva, Boja riječ, ispovijed i sveta misa. Za primjer ustrajne molitve don Damir je naveo djelo njegove bake koja je dvadeset godina svaki utorak postila o kruhu i vodi na nakanu da njen unuk Damir bude svećenik. Ona je mislila franjevac, jer su u Hercegovini osobito povezani s fratrima. To mu je otkrila mjesec dana prije njegovog svećeničkog ređenja, jer nije htjela utjecati na don Damirov izbor zvanja i slobodnu volju. Don Damir se zadivljeno pita kako je mogla toliko za njega moliti i postiti, jer bilo je i vrijeme kada je vidjela kako kao dječak don Damir nije želio ići u crkvu. „Mogla je reći: ‘Zaletila sam se, Zaboravi Bože ovaj moj zavjet’. Ali ona nije odustala. Ustrajala je, postila i postila, dvadeset godina. Uvjeren sam da sam po tim molitvama i postu bake pobrao puno milosti kojih nisam ni svjestan. Najutjecajniji ljudi na zemlji su oni čije su molitve uslišane“, istaknuo je don Damir.

O značaju ustrajne molitve, don Damir je rekao: „Ne molite kad vam se da, nego kad ste zadali da molite. Napravite raspored. Nemojte Boga staviti na rub dana. Podari Gospodinu Bogu fini komad svoga dana, sredinu dana. Ne samo rubove, kada idemo spavati. Bitan je molitveni raspored i redovna molitva. Gospodin čini velike stvari preko redovne molitve. Ujutro odvojite 15 do 20 minuta za molitvu, krenite sa zazivom Duha Svetoga, razmatranjem Božje riječi. Iznenadit ćete se kako Duh Sveti djeluje kroz Božju riječ. Dajte Bogu svoje vrijeme. Dajte Bogu 10 % svoga vremena dnevno u molitvi i zasut će te blagoslovom“ poručio je don Damir. Prisilne misli kao napast javljaju se kod mnogih ljudi. Moramo ukrotiti i odgojiti svoje misli. To ćemo učiniti ovisno o tome što unosimo u sebe. Misli su glavno područje djelovanja Sotone. Naoružajte se molitvom, Božjom riječju. Značajna je i molitva krunice po kojoj se razmatra otajstvo Isusa Krista s Marijom. Gospa je tako moćna, da je to nevjerojatno“, istaknuo je don Damir.

Don Damir Stojić

Sveta ispovijed je važna. Isus ju je utemeljio kad je Petru dao ključeve i kad je dahnuo svoga Duha apostolima rekavši im: ‘Vama dajem vlast, kome odrješujete grijehe, oprošteno im je“. Don Damir je posvjedočio da se on obratio u ispovjedaonici, kad je u kanadskoj školi koju je pohađao bila organizirana ispovijed za učenike. Ispovijedao se kod svećenika koji je imao dar spoznanja i pročitao je don Damirovo srce, otkrivao mu je njegove grijehe. „Ne postavljamo mi kriterij što je grijeh. Zato kažu, ‘Ja sam katolik, ali…’. Bog je izvor istine, ne čovjek. Ja sam tu da otkrijem istinu, ne da je izmislim“ rekao je don Damir. Potaknuo je vjernike da izreknu svoje grijehe u prvom licu jednine, a ne da ispovijedaju grijehe drugoga i govore načelno, u trećem licu: ‘Dogodilo se…’. „Bog neće uzeti tvoj grijeh ako mu ga ne daš u slobodi. Bogu je milo i drago kad se kajemo. Svaka ispovijed treba biti životna. Kojeg god grijeha se sjetimo, treba ga iznijeti. Sv. Ivan Pavao II. se ispovijedao svaki petak. U duhovnom svijetu zloduh vidi naše grijehe, ako ih ne ispovjedimo. Ali kad se ispovjedimo, zloduh taj grijeh više ne vidi, jer ga je oprala Krv Kristova po našoj ispovijedi. Krv Kristova briše grijehe. U ispovijedi se naša duša, koja je Božje remek djelo, vraća Bogu. Milosrdni Isus je pred nama, gleda nas i čeka“, rekao je don Damir.

Istaknuvši značaj sudjelovanja u euharistiji, don Damir je rekao da je „misa najvažnija djelatnost na zemlji koju činimo. Padre Pio je rekao: ‘Da nema dnevne mise, svijet bi se urušio’. Misa je nebo na zemlji. Kad se pričestimo, to je sjedinjenje, susret osoba, Krista i nas. U nebu će biti vječno sjedinjenje“, rekao je don Damir.

Govoreći o znaku vremena i potrebi svijeta za blagovanjem Isusa u euharistiji, don Damir je istaknuo: „U zadnjih 20 godina događa se više euharistijskih čudesa nego u zadnjih 400 godina. Nedavno se dogodilo i u Krakowu, kruh se doslovce pretvori u krvavo meso. Kada su tkivo iz Buenos Airesa i od drugdje analizirali, svi znanstvenici koji su istraživali uzorak toga krvavog mesa, isto zaključuju – kažu da je to tkivo srca od muškarca koji je puno patio. Istraživač u New Yorku koji je istraživao čudo u Buenos Airesu, nije ni znao što je to. Samo je dobio uzorak i rekao: „Teško je to objasniti. Kao da je netko iščupao meso iz žive osobe“.

“Čudesno je preživljavanje krvnih zrnaca Kristovog tijela“, istaknuo je don Damir.

Stojić je osobito upozorio na bogopsovku, proklinjanje i đavlekanje, slanje ljudi k vragu, koja je među najstrašnijom pojavom u hrvatskom narodu. „Mi smo psovački narod. To su duhovni korijeni mnogih grijeha. S time se navlači prokletstvo na dom. Otkud nam to“, zapitao je don Damir, rekavši da se čovjeku toliko zamrači um kad griješi pa čak kaže: ‘Ma nisam psovao’.

“Postite za osobu koja psuje, učinite zadovoljštinu za tu osobu, izmolite u sebi molitvu, Slava Ocu, kada netko zapsuje. Moramo se riješiti toga problema i grijeha. Bog nam uskraćuje puno blagoslova zbog toga. Englezi i drugi europski narodi, i u Kanadi i SAD-u, ne psuju Boga. Ni jezična konstrukcija im to ne dozvoljava. U Kanadi su legalizirali mnoge nastranosti, problem je droga, alkohol, ali nema psovanja Boga. Mene u Kanadi pitaju: ‘Pa kako vi to radite?’. Odgovorim im: ‘Ne želiš znati’. To je ozbiljna stvar. To je duhovni svijet, ono što zazivamo, dogodi se po djelotvornoj riječi. Zazivajmo Ime Isusovo, Krv Kristovu, BDM, arkanđela Mihaela“ potaknuo je don Damir, istaknuvši da „u duhovnom svijetu, kada znaš nečije ime, imaš autoritet nad tom osobom. Zato je ime Božje – Jahve, tako sveto kod ortodoksnih Židova, da je njima zabranjeno spominjati ga čak u molitvi, a kamoli u psovci. Zato u židovstvu, na hebrejskom u Bibliji, ne spominju riječ Jahve, nego imaju skraćenice ili zamjenice za Boga: El Adonai, El Shaddai, jer ne smiju izgovoriti ime Jahve. A Isus je došao i on je objavio svoje ime – Isus. Sveti Pavao piše da je to Ime nad svakim imenom, a mi ga psujemo. Bogopsovka obezvrjeđuje prve tri zapovijedi koje uređuju naš odnos s Bogom“, upozorio je don Damir i potaknuo da se moli i služe mise na nakanu oslobađanja od bogospovke.

Zaključno je rekao kako je velika milost kada župa ima svećenika: „Sv. Franjo je rekao da bi između anđela i svećenika, odabrao poljubiti ruku svećeniku. Jer anđeo ne može pretvoriti kruh u Tijelo Kristovo“. Potaknuo je majke da prikažu sinove i mole za zvanje svećenika u svojoj obitelji. Don Bosco je rekao da Bog 20 % mladića poziva u svećenike. Trenutno je sedam mladića iz župe na Jarunu na bogosloviji, što je više nego u nekoj biskupiji, jer tamošnji župljani i svećenici mole za to i govore o vrijednosti svećeništva.

U klanjanju pred Presvetim, don Damir je molio za iskustvo Kristove prisutnosti u našem životu, da ne budemo poput apostola koji su imali zaključana vrata, a vidjeli su Isusa i sve što je činio. Za to je potrebno doživjeti pomazanje Duha Svetoga. „Isus je žedan za našim dušama. Svrha našeg života je ući u zajedništvo s Isusom u nebo i da budemo sveti“, poručio je don Damir Stojić na duhovnoj obnovi u Dragama. Pjevanje je predvodio Petar Buljan iz Božje pobjede.