“Uloga blaženog Alojzija Stepinca u zbrinjavanju ratne siročadi i njihovo liječenje u zagrebačkim bolnicama od 1. lipnja 1942. do 1. kolovoza 1943. godine” naslov je nove knjige mons. Jurja Batelje, predstavljene 6. lipnja u dvorani Vijenac Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu, a na predstavljanju su bili i zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua te sisački biskup Vlado Košić.

Zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša u svom je govoru naglasio: “Spomenuta knjiga uvodi nas u događanja iz ne tako daleke povijesti, koja je bila opterećena Drugim svjetskim ratom, prodorom bezbožnih ideologija i mržnjom koja je trovala ljudska srca i opterećivala ljudske savjesti. Nažalost, nakon završetka Drugoga svjetskog rata te su činjenice opisivane i prikazivane tako da idu u prilog političkih odrednica, a ne na temelju stvarnog činjeničnog stanja. Zato je ova knjiga prilog objektivnom prikazivanju zbivanja u Drugome svjetskom ratu koja su desetljećima nakon rata bila iskrivljivana i prešućivana, a njihovo spominjanje kažnjivo”, podsjetio je nadbiskup Kutleša.

“Blaženi Stepinac se u vrijeme Drugoga svjetskog rata svojski zauzimao za to da svaki ljudski život bude poštivan, da se u skladu s kršćanskim naukom poštuje život i da se svakom ljudskom biću jamči pravo na život i život dostojan čovjeka, da se nijednom čovjeku – osobito djeci – ne nanosi bol ili nepravda, a imovini i privatnom vlasništvu da se ne nanosi šteta. To je činio predan u volju Božju, ne stavljajući nikada sebe na prvo mjesto, nego je uvijek djelovao kao ponizni sin Crkve i pastir Božjega naroda”, naglasio je zagrebački nadbiskup.

Stepinac je sudjelovao u zbrinjavanju više tisuća djece

Izrazio je radost što može odati priznanje svima onima koji su svoju kršćansku ljubav, ljudsku solidarnost te stručno medicinsko znanje upotrebljavali u zbrinjavanju i spašavanju 27.162 djece, ratne siročadi iz gotovo svih krajeva zahvaćenih ratom i nacionalnom netrpeljivošću, od kojih je 891 dijete liječeno u bolnicama. “I ova nas knjiga uvjerava da je blaženi Alojzije Stepinac jasnom riječju, u pravi čas izgovorenoj, s jasnom porukom u obrani kršćanskih načela branio ljudska i božanska prava. Da bi to mogao učiniti, oslanjao se na suradnike, osobito na Caritas Zagrebačke nadbiskupije i državne ustanove kojima je zadaća brinuti za pravedan socijalni poredak te promicati i čuvati ljudska prava i dostojanstvo”, istaknuo je mons. Kutleša.

Stepinčeva suradnja s ustanovama tadašnje države nije značila njezino podupiranje ili odobravanje njezinih postupaka, nego je bila očitovanje one ljubavi kojom je sveti Pavao navještao radosno Evanđelje svakom stvorenju – u dobro vrijeme i u nevrijeme.

Mons. Juraj Batelja / Foto: IKA

“Knjiga mons. dr. Jurja Batelje hvalevrijedan je prinos još boljem poznavanju bl. Alojzija Stepinca i neoboriv dokaz o njegovu zalaganju u zbrinjavanju djece-ratne siročadi i svih ljudi ugroženih zbog rasne, nacionalne ili socijalne razlike te izvorno dokumentiran povijesni presjek događaja kojima je on bio protagonist, suvremenik i Samaritanac. Iz ove knjige i njezine opreme proizlazi snažan duhovni lik bl. Alojzija Stepinca, katoličkih redova i družbi časnih sestara te Caritasa.

Svi su oni, iz ljubavi prema Bogu, pružali i ostavili snažno svjedočanstvo kršćanske ljubavi prema stradalnicima Drugoga svjetskog rata, na čemu im zahvaljujemo i čime se ponosimo.

“Vjerujemo da će i ovo djelo doprinijeti da se naš blaženik što prije proglasi svetim”, zaključio je nadbiskup Kutleša.

Problemi lažne historiografije koju su pisali “pobjednici”

Profesorica s Odsjeka za povijest Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu dr. Vlatka Vukelić citirala je jednu rečenicu i sinoć nazočnoga sisačkog biskupa Vlade Košića iz predgovora, ističući kako ta rečenica izvrsno sažima cijelu knjigu: “U rukama vam je dragocjena knjiga koja prvi put dokumentirano donosi kako je Katolička Crkva, pod vodstvom zagrebačkog nadbiskupa bl. Alojzija Stepinca, imala odlučujuću ulogu u zbrinjavanju djece-ratne siročadi u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.”

Suvremena historiografija do danas nije dala adekvatan odgovor na negativnu i stigmatizirajuću kampanju koja se protiv institucija hrvatske države, Katoličke Crkve u Hrvatskoj, samog bl. kardinala Stepinca, ali i hrvatskog naroda, vodi već 80 godina.

Sudionici predstavljanja / Foto: IKA

Profesor emeritus Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, specijalist infektolog dr. Ilija Kuzman govorio je o različitim bolestima koje su u ratnim okolnostima pogađale djecu i ponekad dovodile do smrtnih ishoda, ističući da se dolaskom djece u bolnice smrtnost drastično smanjivala. Potom je zaključio da je “način liječenja tadašnje medicine, u tadašnjim uvjetima, bio jednak za izbjegličku djecu – bez obzira na podrijetlo, vjeru i bilo što drugo – kao i domicilne zagrebačke djece.”

U zbrinjavanju djece sudjelovale su državne institucije i bolnice

Hrvatski novinar i publicist Igor Vukić u svom je izlaganju istaknuo činjenice koje, kako navodi, temelji na ranije te večeri spomenutim dokumentima i istraživanjima. “Centralnu ulogu u zbrinjavanju ratne siročadi imala je onodobna hrvatska država, bez koje ne bi bilo moguće organizirati transport ili smještaj djece u bolnice”, naglasio je Vukić, ali i upozorio: “Nažalost, danas se u Srbiji, ali i u nekim krajevima u Hrvatskoj, ponovno vraća ta stara laž, da su to bili logori za djecu, u kojima su djecu ubijali. Možete li zamisliti da neki ljudi ovdje u Hrvatskoj, pored svih dostupnih dokumenata, svih arhiva, čak i svjedočenja ljudi koji su bili živi u to vrijeme – ponovno govore o tome da su jedino Hrvati u Drugome svjetskom ratu, u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, imali logore za djecu?! A zaista ništa nije dalje od istine!”

Autor knjige mons. Juraj Batelja zahvalio je na kraju svima koji su na bilo koji način sudjelovali u pripremi i izdavanju knjige, kao i svima koji su doprinijeli predstavljanju te u prigodnoj prezentaciji prikazao prikupljene dokumente i zaključke istraživanja.