Župnik Župe sv. Barbare u KBC Zagreb – Rebro vlč. Zdenko Perija naglasio je da se ovog sakramenta više boje članovi obitelji bolesnika, osobito kad bolesnik dođe u fazu kada može i umrijeti: “Nekada se na vjeronauku učilo da je sakramenat bolesničkog pomazanja zadnja pomast, nešto neposredno prije smrti. Međutim, izmjenom stanja u Crkvi i novim vjeronaukom jako je duboko u svijest vjernika, osobito mladih ljudi, ušla činjenica da je sakrament bolesničkog pomazanja – sakrament ozdravljenja. Ali ako i umremo, nastavljamo živjeti u vječnosti, tako da je to milosno sredstvo za naš daljnji život.”

Župnik Župe sv. Leopolda Bogdana Mandića, Ljubljanica – Voltino vlč. Željko Lovrić podsjetio je da je sv. Leopold zaštitnik i onkoloških bolesnika. “Naravno, on je tu s razlogom, jer je i sam bolovao od karcinoma jednjaka. Ali ono što se događa, zašto je zapravo postao svetim, nije samo zbog toga što nakon smrti čini čudesa ozdravljenja na nekim ljudima koji mu se utječu za života ozdravljaju u sakramentu pomirenja. Mislim da su mnoge duše koje su spremne otišle u nebo, otišle tako upravo zbog pomirenja s Bogom. Zato u prvi plan treba staviti – barem to pokušavam u svojoj župi – zdravlje duše. Nekada naše krhko tijelo otkaže jer je propadljivo, ali je bitnije da duša u tom tijelu bude zdrava”, naglasio je vlč. Lovrić.

Vlč. Hrvoje Zovko, vlč. Željko Lovrić, vlč. Zdenko Perija i Tanja Maleš

Podsjetio je da su svećenici puno u kontaktu s ljudima. “Kada odlazimo u kuće i stanove na blagoslov obitelji, pa susrećemo bolesnike, vidimo koliko su se zapravo ljudi ozbiljno pripremali za starost i, na koncu, samu smrt. To jesu teška egzistencijalna pitanja, ali moramo imati na umu da će jednoga dana doći i smrt na naša vrata. Naš današnji svijet i naše društvo, sve što ne može riješiti ovaj trenutak ili za što nema odgovor, često stavlja na stranu. Tada smo, nažalost, svjedoci kako mnogi umiruće bolesnike ne drže više u kući ili se nemaju hrabrosti suočiti s njima, s njihovom bolešću i gledati njih kako umiru i često traže rješenje u institucijama i bolnicama.”

Najljepše je kada umiruća osoba može doživjeti taj posljednji trenutak s osobama koje voli i kojima vjeruje, to je jako važno.

Liturgičar i upravitelj Župe Uzvišenja Sv. Križa u Kravarskom vlč. Hrvoje Zovko dodao je da nije svaki puta moguće, ali je pohvalno – ukoliko je moguće – prije sakramenta bolesničkog pomazanja slaviti sakrament svete ispovijedi, a onda podijeliti i poputbinu, ako se može. “Za sakrament pomazanja postoje različite prigode, a dijeli se onima koji su teško bolesni, i to tako da se pomažu, nakon polaganja ruku, na čelu i na rukama maslinovim uljem koje je biskup blagoslovio na Veliki četvrtak. Međutim, bolesničko pomazanje nije samo za one koji su u krajnjoj životnoj pogibelji, nego je prikladno vrijeme za primanje toga sakramenta već i ako se vjernik, zbog bolesti ili starosti, nalazi na početku te smrtne pogibelji”, zaključio je vlč. Zovko.