Donedavni predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za katolički odgoj i obrazovanje mons. Antun Škvorčević osvrnuo se na posebnosti katoličkih odgojno-obrazovnih ustanova ističući vrijednosti koje one u današnje društvo unose.
Prema najnovijim podatcima, u svijetu djeluje više od 210.000 katoličkih škola i dječjih vrtića, koje pohađa oko 62 milijuna djece i mladih. Biskup Škvorčević je rekao kako je više čimbenika po kojima su katoličke škole i dječji vrtići zanimljivi u svijetu te ih biraju mnogi roditelji i mladi i u sredinama gdje to ne bismo očekivali.
“No, glavni razlog tog odabira zacijelo je evanđeoska antropologija, kojoj je Isus Krist polazište i model. Ona u središtu svoga zanimanja i djelovanja ima cjelovita čovjeka kao muškarca i ženu, jedinstvenu i neponovljivu osobu, duhovno biće koje se ostvaruje u krhkoj tjelesnosti i po svom određenju nadilazi sama sebe”, rekao je i objasnio kako, uz stjecanje znanja, katoličke škole “pomažu mladima da se sučele sa samima sobom te oblikuju život u skladu sa svojim božanskim pozivom. Stoga ‘katoličko’ u nazivu škola i vrtića nije konfesionalno ni ideološko, nego vrijednosno. Za ovu školu i vrtić opredjeljuje se ‘zbog privlačnosti’, u njih se upisuje dobrovoljnim roditeljskim i učeničkim odabirom, a ne bilo kakvom prisilom”.
‘Katoličko’ u nazivu škola i vrtića nije konfesionalno ni ideološko, nego vrijednosno.
Roditelji među ostalim smatraju da su u katoličkim školama učenici zaštićeniji od različitih ugroza nego u javnim školama, ističe.
Biskup Škvorčević je rekao kako je za istinsku demokratizaciju hrvatskog društva osobito važno da se političari oslobode jednoobraznog koncepta odgoja i obrazovanja, gdje se javne škole smatraju nečim redovitim i razumljivim, a druge škole kao nešto što se tolerira i nastoji pokatkad kočiti njihovo osnivanje i osporavati opravdanost njihova postojanja.
Foto: Mihael Varenica // mons. Antun Škvorčević
“Ostatci su to mentalnog sklopa iz sustava koji nije dopuštao druge modele odgoja i obrazovanja osim nametnutog ideološkog, nastojeći tim putem promicati ideološko poimanje čovjeka i društva, oduzimajući roditeljima pravo i slobodu da odlučuju o navedenom pitanju”, rekao je.
Ostatci su to mentalnog sklopa iz sustava koji nije dopuštao druge modele odgoja i obrazovanja osim nametnutog ideološkog.
Objasnio je kako Crkva ne osniva katoličke škole ponajprije zbog toga što na nekom području ima mnogo djece te postoji njihova potreba, što je briga javne vlasti, nego zato jer to traže roditelji, kojima ona ide ususret, a demokratska ih država logistički omogućuje i podupire.
“Pokatkad se iz spomenutih krugova može čuti svojevrsni prigovor kako Crkva za plaće djelatnika svojih škola prima znatna novčana sredstva iz državnog proračuna, zaboravljajući da to ne ide u njezinu korist, nego za dobro učenika i roditelja koji poreznim davanjem pridonose u proračun jednako kao i roditelji djece koja pohađaju javne škole te ne bi smjeli biti diskriminirane ni u tom pogledu”, ističe.
Katoličke škole ne žele biti alternativne javnim školama, kaže biskup, nego komplementarne, koje samim svojim postojanjem, a potom različitim programima promiču vrijednosno propitivanje temelja hrvatskog društva. One pridonose humanizaciji i određenoj homogenizaciji društva, koje treba služiti čovjeku.
Katoličke škole ne žele biti alternativne javnim školama, nego komplementarne.
“Katoličke škole ne pridonose samo natjecanju u znanju i nekim vještinama među mladim ljudima, nego prije svega u vrlinama koje istinski očovječuju pojedinca i društvo. One u formalnom smislu nisu ni javne ni privatne, nego su neprofitne ustanove s jasno definiranim specifičnostima, utemeljenima u evanđeoskom sustavu vrijednosti te predstavljaju obogaćenje odgojno-obrazovnog sustava u Republici Hrvatskoj. To vrijedi i za dječje vrtiće kao i za visokoškolske institucije te Hrvatsko katoličko sveučilište”, pojasnio je biskup Škvorčević.
Umirovljeni požeški biskup Antun Škvorčević ostavio je veliki trag u svom biskupskom djelovanju i kao prvi predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za katolički odgoj i obrazovanje, od osnutka Vijeća u listopadu 2013. godine. Aktivno je djelovao na uspostavljanju i profiliranju tog važnog tijela hrvatskih biskupa, osnivanju Nacionalnog ureda za katoličke škole, praktičnom djelu osnivanja katoličkih škola na području Požeške biskupije, praćenju djelovanja svih takvih škola i edukacije osoblja s pogledom na izazove takvih škola u hrvatskom crkvenom i društvenom prostoru, pa do radnih sastanaka s djelatnicima Ministarstva znanosti i obrazovanja glede rada na provedbenom dokumentu Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture. Mandat u Vijeću HBK za katolički odgoj i obrazovanje završio mu je krajem 2024. godine, no i dalje ostaje aktivan na području odgoja, obrazovanja i kulture.