Budi dio naše mreže

„U čast Bogu Trojednome i Kristu Razapetome – 1907.“ piše na raspelu koje je ostalo sačuvano nakon što je 1948. uklonjeno s glavnog gradskog trga u Daruvaru, na koji je vraćeno nakon 76 godina.

/ fv

Raspelo je blagoslovio umirovljeni požeški biskup Antun Škvorčević u nedjelju 15. rujna 2024. Tim je povodom predslavio euharistiju u daruvarskoj župnoj crkvi Presvetog Trojstva, objavila je IKA.

Križ s raspetim Kristom su 1948. godine uklonile komunističke vlasti. „Riječ je o križu, otajstvu patnje i trpljenja. To nedokučivo, duboko, teško, nerazumljivo otajstvo, rasvijetlio je Isus Krist u čijem se križu sve to na svoj način zgusnulo i u kojem nam je Bog obznanio kako nije daleko od naših patnji nego da upravo kroz njih u Isusu Kristu ostvaruje svoj najveći naum – oslobođenje čovjeka od same smrti“, rekao je biskup.

U ime svih zahvalio je „Gospodinu za djelo njegove ljubavi koje je ostvario u Isusovu križu, zahvaliti svima koji su smatrali prikladnim da se vrati križ na glavni daruvarski trg i da on ponovno bude pred očima građana ovoga grada da bi se kad prolaze kraj njega podsjetili tko su oni u Isusovu križu“.

blagoslov raspela na glavnom gradskom trgu u Daruvaru / Foto: Facebook

Mons. Škvorčević je u homiliji ustvrdio da je svrha Gospodinova svojevrsnog ispitivanja javnog mnijenja da po onom što ljudi misle o njemu otkriju tko su zapravo oni sami.

Isus, nakon Petrove ispovijesti da je on Krist, obznanjuje da je put spasenja put patnje. „Objavivši u Isusu Kristu da je on Bog koji je spreman Sina svoga dati u smrt na križ radi čovjeka da bi ga oslobodio njegove osuđenosti na smrt, Bog nam je očitovao da nije ravnodušno biće s obzirom na čovjeka, a osobito na naše patnje, trpljenja i umiranja, potvrdio da smo mu dragocjena bića.

U Isusu Kristu stao je uz nas na najmračnijoj strani našeg postojanja, na granici umiranja i smrti gdje ništa ne znamo i ne možemo.

Biskup Škvorčević primijetio je da je Isus pitanjem: Tko sam ja?, raskrinkao kriva očekivanja učenika koji su poput onodobnog društva očekivali Božjeg poslanika, Mesiju, koji bi u Božje ime uspostavio vladavinu moći, pobjede Božje nad svim političkim i drugim ljudskim tvorevinama koje su u ono doba činile život nedostojnim.

Petar je odvraćajući Isusa od križa dobio odgovor: Nosi se od mene sotono jer ti nije na pameti Božje nego ljudsko. „Istina je da u trpljenju postoji nešto što je protivno životu, gubitničko, ali je daleko snažnije ono što služi pobjedi života. Naime, Isus je dragovoljno prihvatio trpljenje kao put prema pobjedi i uskrsnuću. On patnjom i trpljenjem ulazi u najdublje odrednice života. Jer život se ostvaruje ljubavlju koja je u biti umiranje, polaganje života za drugoga“, ustvrdio je biskup.

Ondje gdje nema umiranja u obitelji i drugdje, gdje nema ljubavi koja se žrtvuje za drugoga, nema ni sadašnjosti ni budućnosti, nema života.

„Tu je mrak, gubitništvo. A ondje gdje se dragovoljno prihvaća patnju i trpljenje za drugoga, pobjeđuje život. To je Isusova proslava, proslava Božje ljubavi jače od same smrti“, istaknuo je.

Povijest daruvarskog raspela

Župnik Mijo Ettinger zapisao je u Spomenici daruvarske župe da su 1907. volovi uljaničkog vlastelinstva porušili križ na glavnom daruvarskom trgu. Tada je izrađen novi križ i ponovno postavljen na to mjesto. No, godine 1948. komunistička ideologija nije željela gledati križ na javnom mjestu pa su ga, nakon onoga što su volovi porušili 1907. i bio popravljen, oni uklonili s trga. No, vjernici su ga sačuvali i sada je nakon restauracije vraćen na izvorno mjesto.

Razglednica Daruvara iz 1934., Foto: Matica hrvatska/naklada M. Milojević, Daruvar, vl. M. Jakčin / Daruvar na razglednicama i fotografijama, 6. izmijenjeno izd., 2005.

Raspelo podsjeća da Bog nije ravnodušan prema ljudskim patnjama

Netko bi mogao primijetiti da nisu svi Daruvarčani kršćani, te ako križ nekome smeta valja im ga maknuti ispred očiju, rekao je biskup Škvorčević i odgovorio da križ može smetati samo onomu tko ne razumije čega je i koga on znak.

Kad god netko prolazi trgom i pogleda križ prepoznaje kako postoji Bog koji nije ravnodušan prema čovjeku, nego je suosjećajan s našim patnjama. Zar bi to trebalo nekomu smetati?

Drugi razlog je povijesno-kulturne, civilizacijske naravi: vratimo daruvarskom trgu izgled koji su mu dali naši prethodnici i na taj način posvjedočili identitet ovoga grada. Zašto bismo se odrekli onoga kako su naši stari zamislili glavni trg i očitovali svoj pristup čovjeku, koji nam je objavljen u Isusu Kristu?, upitao je mons. Škvorčević.

Križ je izazov da se svaki prolaznik zapita: A tko sam ja? i pronađe odgovor u Isusovu djelu ljubavi na križu za nas, po kojem je čovjek uspostavljen u svoje najveće dostojanstvo koje može udijeliti samo ljubav jača od smrti.

Kad svrnem oči k tebi, Isuse, koji si ljubav moćnija od smrti, i sebe povjerim toj tvojoj moći na križu tada najtočnije znam tko sam: biće koje Bog unatoč slabostima i zloćama voli.

Bog je izabrao put trpljenja i smrti sina svoga Isusa Krista da bi nas priveo k pobjedi, proslavi i uskrsnuću,

rekao je biskup, upitavši kako onda to neće biti i naš put. Raširene ruke Isusove na križu grle svakog čovjeka. Neka to razumiju svi koji prolaze kraj ovog križa i neka ih on potakne da zaista budu dublje povezani s Bogom, osobito u svojim patnjama pa da i oni s Isusom Kristom budu pobjednici.

„Marijo, Isusova Majko, koja si pod križem i nas sve primila za svoje sinove i kćeri pomozi da u Daruvaru bude što više ljudi po mjeri Isusova križa, mjeri njegove pobjedničke ljubavi na križu“, molio je na kraju homilije mons. Škvorčević.

Nakon popričesne molitve sudionici slavlja uputili su se prema novopostavljenom raspelu, koje je biskup blagoslovio. Pridružio im se i daruvarski pravoslavni paroh Đorđe Teodorović koji je izrazio nadu da će uskoro na isti trg pravoslavni vraćen i križ pravoslavne ikonografije.

raspelo na glavnom trgu u Daruvaru / Foto: Facebook

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Slušajte HKR

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja