Budi dio naše mreže

Biskup Škvorčević na HKR-u: Katoličke škole polaze od toga da je čovjek Božji projekt te djecu i mlade uvode u život po vjeri

Prigodom stote obljetnice Nadbiskupske klasične gimnazije u Zagrebu s požeškim biskupom Antunom Škvorčevićem, predsjednikom Vijeća HBK za katolički odgoj i obrazovanje razgovarala je urednica redakcije Dječjeg programa Hrvatskog katoličkog radija Snježana Kirinić Grubić. Dio razgovora koji se odnosi na ulogu i posebnost katoličkih škola emitiran je u posljednjoj emisiji Pametna pitanja za pametne glave ove školske godine te ga možete pročitati i ovdje.

/ at

Svjedoci smo kako škole postaju obrazovne institucije, a odgojni segment u njima često nedostaje (čast izuzecima) s čime su povezani i problemi u društvu. Roditelji sve više prepoznaju vrijednost katoličkih škola. Imamo ih, hvala Bogu, diljem Hrvatske. U čemu je njihova posebnost?

Biskup Škvorčević: Ovo Vaše pitanje volim postavljati roditeljima koji upisuju djecu u katoličke škole. Gotovo redovito odgovaraju mi kako ih upisuju u katoličku školu zato što je katolička. No, na pitanje što bi to bilo katoličko, počesto nemaju jasnog odgovora, nerijetko se čudeći samom pitanju, kao da je to sasvim razumljivo da prilog katoličko pokriva nešto dobro, korisno za odgoj i obrazovanje njihove djece. Spomenuo bih kako sam i u razgovorima s nekim visokim dužnosnicima kod nas susretao nejasne pristupe, koji su redovito završavali tvrdnjom da su katoličke škole isto što i privatne, što dakako nije točno. Želio bih najopćenitije reći kako su katoličke škole u demokratskom europskom, a i drugom svijetu, među ostalim u novije doba i u Hrvatskoj važna sastavnica odgojno-obrazovnog sustava pojedinih zemalja, pridonoseći njegovoj poželjnoj raznolikosti. Kod nas još uvijek postoje određeni ideološki pristupi, pa i kod pojedinaca u visokim državnim tijelima, koji smatraju da su javne škole nešto redovito, a privatne i vjerske nešto što više treba tolerirati, nego prihvaćati i promicati. Još uvijek smo u svojevrsnoj bitci za ravnopravnost katoličkih škola s javnim školama, kojima one nisu konkurencija nego komplementarni sustav te je važna njihova suradnja.

Foto: Facebook Katolička gimnazija u Požegi

Spomenuo bih pored toga kako se katoličke škole ne mogu izjednačiti s privatnima, jer osnivanje privatnih škola pokreće prvenstveno dobit. One su profitne ustanove te njihovi učenici plaćaju školarinu. Katoličke škole pak imaju evanđeosko polazište pružanja pomoći roditeljima u njihovu neotuđivom pravu i zadaći odgoja i obrazovanja vlastite djece. One u suradnji s roditeljima služe mladom čovjeku u stjecanju znanja i u odgoju utemeljenom na kršćanskim vrijednostima i na dvomilenijskom djelovanju Crkve na tom području, te je papa Pavao VI. s pravom govorio kako je ona iskusna s obzirom na čovjeka i odgojno-obrazovni rad. Prilog „katoličke“ u nazivu naših škola nije ideološke naravi, oznaka za pripadnost određenom svjetonazoru, nego naznaka evanđeoskog sustava vrijednosti koji nadilazi puko nastojanje oko usvajanja određenih znanja. Katolička škola pristupa mladom čovjeku kao osobi u cjelovitosti njegova razvoja i rasta, uvodeći ga u evanđeoski način života.

Svaka škola ima određeno antropološko polazište, poimanje čovjeka kojemu služi. U našem javnom prostoru često i s najviših državnih razina može se čuti kako je Hrvatskoj potreban čovjek znanja te da školovanje mladih ljudi treba usmjeriti prema potrebama tržišta. U pozadini se krije shvaćanje čovjeka kao proizvodno-potrošačkog čimbenika suvremenog društva. Pokatkad na toj razini počinje i završava govor i o reformi javnog školstva. S jedne strane je istina da se mladi čovjek treba osposobiti u znanjima i vještinama kojima će se uključiti u društvene, gospodarske, znanstvene, kulturne i druge sustave života, napose da bi priskrbio sredstva kojima će si moći osigurati dostojnu egzistenciju. No, čovjek je biće koje je više od materijalnih potreba, i on ne smije sama sebe svesti na razinu imanja, a jednako tako to ne smije učiniti niti društvo, jer je on stvoren za „biti“, i to ne malo, nego vrhunski. Njegove vlastite čežnje i nemiri trajno ga drže pred izazovom punine postojanja, koju nije on sam definirao niti je sam može postići. Polazeći od tog iskustvenog stanja, čovjek otkriva kako je uronjen u dimenziju onostranosti. Pa i više od toga, on je određen tom dimenzijom tako duboko, da ga ništa ne može ispuniti u probuđenosti za vječnost niti zadovoljiti što nije „njegovo sve“ – kako je govorio sv. Augustin.

U tom smislu Bog pripada cjelovitosti čovjekova bića te je teološka, ili kršćanska antropologija u katoličkim školama polazište odgojno-obrazovnog procesa. Njegovo središte je osoba, a cilj škole je što cjelovitiji razvoj i izgradnja mladog čovjeka, gdje je duhovna sastavnica bitna za duhovno-tjelesnu uravnoteženost i kreativnost. U skladu s teološkom, ili kršćanskom antropologijom, čovjek nije slučajno biće, iza njegova postojanja nalazi se Ljubav koja ga je smislila, pozvala u život kao slobodno biće, sposobno ljubiti, živjeti bračno zajedništvo muškarca i žene plodno potomstvom. Ono u Isusu Kristu nalazi nadahnuće i snagu za izgradnju civilizacije ljubavi po kojoj čovjek postiže osobni smisao postojanja i osmišljava društvo. Polazeći od toga da je čovjek Božji projekt i da se može istinski ostvariti služeći se nadnaravnim sredstvima, katoličke škole uvode djecu i mlade u život po vjeri: Molitvu, slavlje svetih sakramenata, napose svete mise, te oblikuju programe koji prate liturgijsku godinu i uključuju ih u kršćansku kulturu.

Razumljivo je da ne postoji kršćanska matematika, biologija, kemija ili neki drugi školski predmet, ali oni dobivaju na cjelovitosti pristupa kad ih mladima predaju učitelji ili profesori čija je stručnost prožeta svjetlom vjere. Još više to se ostvaruje kad isti učitelji i profesori prihvaćaju djecu i mlade s poštovanjem iz svijesti vjere da su oni kao neponovljive i jedinstvene osobe djelo Božjeg nauma te im pomažu da se kroz povezanost s Bogom i život po vjeri prepoznaju i izgrađuju u tom dostojanstvu. Obveza je katoličkih škola da pomognu učiteljima i profesorima odgovoriti na zadaće koje su im povjerene. Prema tom cilju usmjerena su među ostalim i nastojanja Nacionalnog ureda za katoličke škole pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji s programima trajne formacije, izradom kurikula za katoličke škole kao nadopune nacionalnog kurikula propisanog od Ministarstva znanosti i obrazovanja te programima koje za svoje djelatnike organiziraju pojedine biskupije i same škole. U 24 katoličke škole u Hrvatskoj – 12 osnovnih i 12 srednjih – imamo trenutačno 777 djelatnika te 1696 učenika u osnovnim školama a 2337 učenika u srednjim školama, ukupno 4033 učenika. Katoličke škole su obogaćenje hrvatskog odgojno-obrazovnog sustava te se nadamo da ćemo u dijalogu s Ministarstvom znanosti i obrazovanja doći do još kvalitetnijih rješenja provedbe ugovora između Republike Hrvatske i Svete Stolice koja se odnose na to pitanje. Spomenuo bih kako je važno povezivanje svih katoličkih odgojno-obrazovnih ustanova u Hrvatskoj, od dječjih vrtića, osnovnih i srednjih škola do Hrvatskog katoličkog sveučilišta i teoloških učilišta, kako bi se izgradio jedinstveni sustav usklađenog prenošenja evanđeoskih vrijednosti mladim naraštajima u službi hrvatskog čovjeka i društva.

Emisiju u cijelosti možete poslušati ovdje:

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja