Povodom ostvarenja posljednje želje biskupa Jurja Dobrile – prijenosa njegovih zemnih ostataka iz Trsta u njegovu rodnu Istru – donosimo zanimljiv detalj o njegovom izboru za biskupa koji je za HKR je ispričala njegova rođakinja, hrvatska glumica Petra Radin.
Biskup Juraj Dobrila rođen je u Velom Ježenju, u srcu Istre 16. travnja 1812. godine u obitelji koja se skromnim životnim uvjetima nije razlikovala od većeg dijela seoskog istarskog stanovništva.
Tada su mladići svećenički poziv birali iz različitih razloga. Radin kaže kako joj osobni Dobrilin razlog nije poznat, ali poznato je da je u ono vrijeme najbolji učenik u školi trebao ići za svećenika. „Juraj je tada bio drugi najbolji učenik u školi. Nažalost, prvi se utopio“, rekla je. Tako se za svećenika dalje nastavio školovati mladi Juraj.
Kada je preminuo prvi porečki i pulski biskup trebalo je izabrati njegovog nasljednika. Ta je odluka tada pripadala caru Franji Josipu I.
Dobrila, kaže njegova rođakinja, kao istarski svećenik nije imao velike šanse u ovom izboru za koji ga je predložio ljubljanski nadbiskup. No, svi su kandidati odlazili na razgovor na carev brod pa tako i on.
Juraj se poskliznuo i upao u hladno more
Prilikom dolaska na razgovor Juraj se poskliznuo i upao u hladno more zbog čega je dobio upalu pluća i završio u bolnici. Car ga je posjećivao za njegovog boravka u bolnici. Provodeći vrijeme u razgovoru, upoznali su se te je naposljetku Juraj Dobrila izabran za biskupa.
Ujedinjena Porečka i Pulska biskupija, opterećena nemalim problemima, zahtijevala je od novog biskupa da bude dorastao ispravljanju loših okolnosti u kojima se nalazila. Dobrila je bio prikladan jer je rođenjem pripadao Istri i u potrebnoj mjeri poznavao duhovnike koji će mu biti na raspolaganju, kao i lokalne društvene odnose.
Bista Jurja Dobrile u parku pored pulske katedrale / Foto: Dusko Marusic/PIXSELL
Nakon što su se oko njegova izbora usuglasile svjetovne i crkvene vlasti, biskupom je Dobrilu imenovao car Franjo Josip I. 12. listopada 1857., a koncem godine, točnije 21. prosinca, papa Pio IX. potvrdio je imenovanje.
Netom što je primio informaciju o imenovanju biskupom, Juraj Dobrila uputio je molbu caru Franji Josipu I. da umjesto njega netko drugi bude uzdignut na taj položaj, dvojeći oko vlastite sposobnosti za obnašanje tako složene dužnosti. Sumnje proizišle iz skromnosti raspršio je sam vladar rekavši mu: „Istriji treba pomoći, vi znate tamošnje jezike; idite i trudite se pa će biti Bog s vami.“
Istriji treba pomoći, vi znate tamošnje jezike; idite i trudite se pa će biti Bog s vami
Nakon posvećenja u Gorici, 17. svibnja 1858. svečano je ustoličen u Poreču.
Tijekom idućih četvrt stoljeća Dobrila će kanonskim vizitacijama pristupati neuobičajenom marljivošću i žarom, a iscrpan uvid u potrebe pojedinih dijelova povjerenih mu biskupija zrcalit će se u svakoj od sastavnica njegova promišljenoga, na čvrstom svjetonazoru utemeljenoga djelovanja.