„Stoga bi za svakog pastira Crkve bilo vrlo korisno da se na trenutak zaustavi i vidi kamo točno ide i koga zaista slijedi, jer se lako može dogoditi da svećenik shvati da njegov život više nije put nasljedovanja Krista“, piše fra Goran Azinović u novoj tjednoj kolumni za Hrvatsku katoličku mrežu.

Povodom ostvarenja posljednje želje biskupa Jurja Dobrile – prijenosa njegovih zemnih ostataka iz Trsta u njegovu rodnu Istru – donosimo zanimljiv detalj o njegovom izboru za biskupa koji je za HKR je ispričala njegova rođakinja, hrvatska glumica Petra Radin.

„Uzeo me pod svoje okrilje, uveo u duhovni život i pozvao me da ga pratim na duhovnim obnovama. Postali smo tim, iako tada nisam imao pojma koga mi je Bog stavio na put”, tako don Damir Stojić piše o Fr. Franku Kellyju, svećeniku koji mu je promijenio život.

Član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda i voditelj Kuće susreta Tabor u Samoboru fra Ivan Matić proslavio je u srijedu 29. listopada 30 godina svećeništva misnim slavljem u crkvi sv. Franje Asiškoga na zagrebačkom Kaptolu.

U poruci povodom Dana svećeničkog posvećenja, papa Lav XIV. poziva svećenike da obnove svoj „da“ Bogu i svetom narodu, da budu ukorijenjeni u molitvi, u oprostu i u blizini siromašnima. Podsjeća da oko svetog svećenika cvjeta svetost.

Papa Franjo pozvao je na molitvu za radost svećenika u homiliji koju je, na Misi posvete ulja na Veliki četvrtak 17. travnja u bazilici svetog Petra, pročitao umirovljeni predsjednik Uprave dobara Svete Stolice kardinal Domenico Calcagno.

U Hrvatskoj u apostolskim ženskim redovničkim zajednicama danas djeluje oko 2200 redovnica, dok se broj redovnica u klauzurnim samostanima kreće između 190 i 200. U muškim zajednicama prisutno je oko 800 redovnika aktivnih redova, dok monaške zajednice broje dvadesetak redovnika. Kako bi mladi odgovorili na Božji poziv, potrebna im je i naša molitva.

Nemojte nam biti suci. Ima dana kad nas nosi naš svećenički zanos, pogotovo onaj s početka našega svećeničkog puta, ali ima dana suhoće i tuge kada i mi vas trebamo…

Više nisam mogao govoriti, ali sam svega bio svjestan, gušio sam se. Rekao sam u sebi: „Gospodine, primi me, ali nisam mislio da će to biti sad!“ Bio sam siguran da neću preživjeti.

„Korak po korak se činio kao vječnost, moje srce je lupalo kao nikada do tada… (u to sam siguran). U svojoj nutrini sam osjetio bilo cijele katedrale i svih ljudi koji su se okupili“