Najnovija istraživanja pokazuju da je svaka treća jednoroditeljska obitelj u riziku od siromaštva, svaka peta živi u podstanarstvu, a obitelj sa samo jednim roditeljem ima značajno niže prihode od dvoroditeljskih obitelji pa je često prisiljena zadužiti se već i za podmirenje osnovnih životnih potreba kao što su režije, lijekovi ili školska oprema. Takvi roditelji, a u više od 80 posto slučajeva radi se o majkama, prisiljeni su istodobno raditi i po dva, tri posla kako bi uspjeli pokriti osnovne životne troškove. 

Na početku je dr. Galić pojasnila razliku između samohranih roditelja i jednoroditeljskih obitelji rekavši da je „jednoroditeljska obitelj obitelj u kojoj jedan roditelj živi s jednim djetetom (postoji prisutnost drugog roditelja) ili s više djece, a samohrani roditelj je roditelj koji sam skrbi o jednom ili više djece”.

Govoreći o riziku siromaštva u jednoroditeljskim obiteljima dr. Družić Ljubotina istaknula je „da je po podatcima Državnog zavoda za statistiku svaka treća jednoroditeljska obitelj u riziku od siromaštva”. Često takvim obiteljima nije potrebna samo financijska pomoć. Marković ističe da je potrebna „podrška prijatelja, obitelji, osobito nakon razvoda ili smrti, ali jednako tako svi oni trebaju pomoć u zadržavanju posla, u destigmatizaciji, da ih ne označavamo kao problematičnu ili ranjivu skupinu”. Družić Ljubotina spomenula je i UNICEF-ovo istraživanje o siromaštvu djece predškolske dobi. „Rezultat toga istraživanja je da roditelji iz jednoroditeljskih obitelji češće ne mogu djeci priuštiti ono najpotrebnije kao što su odjeća i obuća.” Također ističe da često roditelji nisu informirani koja sve prava oni imaju.

Nekako se čini da je najteže razvedenim majkama i majkama izvanbračne djece, što se tiče stigmatizacije. Marković navodi i primjer diskriminacije „gdje je često samohranim majkama ili jednoroditeljskim obiteljima teško iznajmiti stan jer se vlasnici boje da neće biti u mogućnosti naplatiti stanarinu”.  „Ne smijemo zaboraviti i strah s kojim se roditelj suočava jer žele izvesti djecu na pravi put i hoće li moći djetetu pružiti sve ono što mu je potrebno”, navodi Galić. Ističe da „treba poraditi na stvaranju baze informacija i pomoći jednoroditeljskim obiteljima kako bi im olakšali prvi kontakt i upoznali ih s pravima na određenim razinama”.

Još jedan od problema s kojima se majke susreću je i odgoj muške djece. „Dolazi do promjena u njihovom ponašanju, majke se same bore kako znaju, a pomoć često dolazi prekasno”, naglašava Marković. Ukoliko se netko nađe u problemu, prva „stanica” gdje se jednoroditeljske obitelji mogu javiti je Centar za socijalnu skrb. Takvu obitelj se onda prati i reagira se na promjene na više razina – na savjetodavnoj, obrazovnoj i na zdravstvenoj.

„Postoji veliki problem vezan uz socijalnu podršku kada se roditelj iz jednoroditeljskih obitelji nađe u nevolji. Pokazalo se da se ti roditelji osjećaju usamljenijima jer percipiraju nižom tu socijalnu podršku”, ističe Družić Ljubotina.

„Potrebno je organizirati predavanja i radionice o roditeljskim vještinama koje su nužne i očevima i majkama, da na vrijeme znaju prepoznati i reagirati, da mogu čuti iskustva drugih roditelja, da znaju da nisu sami. Također bi se trebalo pristupati individualno svakoj jednoroditeljskoj obitelji. Poslodavci bi trebali razmisliti o svojim djelatnicima, bilo samohranim roditeljima, bilo jednoroditeljskim obiteljima, da im pristupaju pojedinačno sa dostojanstvom, te da njihovim problemima pristupaju kao da rade sa svojom braćom i sestrama”, rekao je na kraju emisije Nedjeljko Marković, predsjednik udruge Pragma.

Cijelu emisiju poslušajte i pogledajte ovdje: