Doc. dr. sc. Sanda Smoljo-Dobrovoljski s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu upozorila je da puno problema dolazi iz primarnih obitelji: “Emocionalna povezanost jako je bitna za razumijevanje cjelokupnog čovjekovog razvoja. U ranim fazama djetetovog razvoja dijete jest navezano na roditelje, ali kako se dijete polako razvija, kroz razvojne faze, više se govori o emocionalnoj povezanosti, a ne navezanosti. Ako govorimo o adolescentu ili odrasloj osobi koja je navezana na roditelje, tada se već može reći da se prelaze granice koje narušavaju integritet i razvoj mlade osobe, odnosno odraslog čovjeka, i otežavaju njegovo funkcioniranje u svakodnevnom životu i odnosima.

Oblike nezdrave navezanosti možemo vidjeti u raznim poremećajima osobnosti, kada osoba – bilo u braku, bilo u kontekstu obiteljskih odnosa – ne može funkcionirati ako netko drugi ne vodi njezin život.

U tom slučaju govorimo o nezrelim ili patološkim obrascima, ali kad govorimo o zdravim elementima, rekla bih da bi bilo dobro emocionalno se povezati.

Dr. sc. Sanda Smoljo Dobrovoljski, vlč. Matej Petrić, Stana Pehar i Diana Tikvić

Stana Pehar, članica molitvene zajednice “Nanovo rođeni”, naglasila je: “Vrlo često se majke vežu na sinove, jer – nesvjesno – od djece očekuju dobiti ono što ne dobivaju od muža. Nikome se ne da ulaziti u rješavanje vlastitog braka, u komunikaciji s mužem. Nekad nam se to čini nemoguća misija i pretežak zahtjev i onda ‘idemo na nekoga’ tko je slabiji. Mi roditelji smo prirodni autoritet djetetu, pa se može dogoditi da tražimo oslonac u osobi koja to i ne može i ne treba biti.

Tako se remeti Božji naum o obitelji, kada članovi obitelji mijenjaju svoja mjesta onako kako to ne bi trebalo biti. Zato dolazi do problema i “pucanja” jer dijete koje je preuzelo takav teret, isti taj teret jednog dana unosi i u svoj brak.

To ima dugoročne posljedice, jer toga ‘kufera prošlosti’ teško se rješava. Dijete cijeli život podsvjesno ima želju ugoditi roditeljima jer na taj način spašava mir u obitelji, ali preuzima ulogu koja nije prirodno njegova.

Vlč. Matej Petrić, subsidijar župe sv. Antuna Padovanskog u Sesvetskim Selima, naglasio je da se u susretima duhovnog praćenja mogu primijetiti teške situacije: “Najveći problem je ako osoba projicira ono što nije bio njegov otac ili njegova majka na svećeničko vodstvo. Od svećenika se onda očekuje da ne samo da analizira problem, nego i da ide sam riješiti taj problem umjesto te osobe i tako se vrtimo u krug. To su jako teške priče, navezanosti, boli i traume.

Međutim, upravo su osobe koje su navezane na oca ili na majku ili na svoju djecu, one koje često iskreno niti ne žele riješiti taj problem jer s tim problemom oni negdje nešto jesu.

Oni su s time u centru pažnje, možda one koju nisu dobili – ili su dobivali, ali na potpuno pogrešan način. Zaista mislim da je navezanost temeljni problem i duhovnih poteškoća i rasta prema Gospodinu jer se ne može dati povjerenje Božjem očinstvu prije svega. Da, to je u zadnje vrijeme zaista sve očitije”, zaključio je vlč. Petrić.