Ljudi koji imaju svoju viziju, poduzimaju inicijativu, grade, pomažu i popravljaju svijet nerijetko nailaze na sve moguće vrste kritika, omalovažavanja, ismijavanja i raznih drugih negativnosti. Rijetki se nisu našli na meti „dežurnih kritičara“. Zašto nas pogađa takvo ponašanje? Kako se boriti protiv negativnosti koja je zahvatila dobrim dijelom i one koji se deklariraju kao vjernici? Na ta i druga pitanja odgovarali su pater Stjepan Ivan Horvat, Bruno Bencarić i Tanja Maleš.
P. Stjepan Ivan Horvat, misionar Krvi Kristove, aktivan je korisnik društvenih mreža koje nastoji koristi najprije za širenje dobra i pozitive. Ipak, humanitarne akcije koje pokreće često izazovu i negativne komentare. Rekao je kako ga oni ne pogađaju, ali da postoje ljudi s kojima se isplati raspravljati. “Kroz tu kritiku se može doći do tog čovjeka. ka vidim neki negativan komentar”. rekao je i dodao da kad vidi negativan komentar zapita se zašto taj čovjek tako reagira; nastoji doći do tog čovjeka, razgovarati s njime, dati mu priliku i pokušati obrazložiti tu kritiku.
Tanja Maleš, urednica Vjerskog programa HKR-a, priznala je kako se u svom poslu često susreće s pohvalama, ali i kritikama. Priznala je kako su je nekada kritike pogađale, no nakon godina radnog iskustva kaže da se kroz kritike, ako je čovjek otvoren, itekako može sazrijevati. Uz to je važno moći razaznati koja je kritika koliko opravdana. Kritika nas uči poniznosti, a može biti i prostor za rast.
Kritika nas uči poniznosti, a može biti i prostor za rast.
Bruno Bencarić, psiholog iz Centra za zdravlje mladih, je rekao kako anonimnost na društvenim mrežama ljudima daje krila u upućivanju kritika i negativnih komentara. Kao ljudi imamo urođenu empatiju te kada osobu povrijedimo osjetimo i njezinu tugu te shvaćamo da nismo najbolje reagirali. Bencarić je rekao kako su istraživanja pokazala da osobe, koje stoje iza pseudonima i lažnih profila s kojih kritiziraju humanitarne akcije i pozitivne događaje, često nemaju neki viši cilj, već su u pozadini osobine ličnosti koje nisu zavidne – sadizam, narcisoidnost, grandiozni osjećaj sebe, pa čak i psihopatija.
Spominjući se pojedinih kritika koje su često upućivane od dijela slušatelja s obzirom na davanje prostora temama i sugovornicima za koje neki smatraju da im na Hrvatskom katoličkom radiju nije mjesto, Maleš je naglasila da moramo biti svjesni svoga identiteta kao osobe i kao medij. Kad je osoba svjesna svoga identiteta i ima svoju viziju i cilj, onda prema tome i ide. “Ljudi koji prepoznaju vrijednosti, jer ih nose u sebi, neće tako olako dovoditi u pitanje naš identitet, nego će ga prepoznati po našemu radu”, rekla je. Kritike treba razlučiti i vidjeti što uzeti u obzir – uzeti kritiku koja izgrađuje, a onu koja je destruktivna staviti sa strane.
Važno je da ih vodimo svojim primjerom i svojim uzorom.
Osobe koje su dosegle određenu razinu zrelosti i koje su izgradile vlastiti stav bit će uspješnije u tom razlučivanju kritika. No, što je s onima koji još nisu izgrađeni – djecom i mladima? Bencarić je rekao kako su naše emocije dosta iracionalne te i odraslima može biti teško nositi e s kritikom koja im je upućena i zrelo reagirati. “S djecom i mladima je to veliki izazov. Iz tog razloga je na nama je dužnost i velika odgovornost od cijelog društva da pokažemo nekakvo učenje prema modelu.” Mladi su kao spužve – promatraju nas i kada toga nismo svjesni. Dobivaju informacije od nas u skladu s našim ponašanjima, stavovima i mišljenjima. “Važno je da ih vodimo svojim primjerom i svojim uzorom. Iako je to nekad teško, trebamo se sjetiti da je na nama ta odgovornost”, poručio je.
Bencarić je objasnio kako ne možemo osuđivati osobe koje su kritične jer ne znamo što se događa u njihovom privatnom životu. Ljutnja je emocija koja se prelijeva – dijete koje doživljava takvu nesigurnost kod kuće prelijeva to u negativnost na društvenim mrežama ili vršnjačko nasilje.
Zahvalivši kritičarima na konstruktvinim kritikama koje su omogućile rast i napredak Hrvatskog katoličkog radija, Maleš je rekla kako su najljepši trenutci kada se kritičari pretvore u one koji vas hvale.
Pokazujte jednaku količinu empatije prema sebi koliku pokazujete prema drugima.
“Što god da radimo, uvijek će biti ljudi koji će kritizirati”, rekao je Bencarić i dodao da, iako smo skloniji tome da nam pažnju odvraća ono negativno, bilo bi dobro da nam barem jednako pažnja bude usmjerena i na ono pozitivno što učinimo. “Pokazujte jednaku količinu empatije prema sebi koliku pokazujete prema drugima”, poručio je.
P. Stjepan je za kraj poručio da se ljudi ne bi trebali bojati preuzeti odgovornost iako najviše kritika primaju oni koji odgovornost preuzimaju. “Postoje kritike kojima treba dati pozornosti i prostora, ali i one koje su destruktivne i nemaju smisla.”
Emisiju u cijelosti pogledajte ovdje: