Novak je naglasio da svjetovni mediji Crkvu promatraju kao bilo koju drugu društvenu, političku ili ekonomsku organizaciju. “Mi, međutim, promatramo Crkvu iz perspektive da je naše temeljno poslanje navještanje Evanđelja. To se u medijima često ne uzima u obzir, odnosno to je područje često izvan fokusa medija. U tom smislu kažem da trebamo prihvatiti pravila igre i znati da će ponekad ono što mi želimo naglasiti jednostavno ostati na marginama.”

dr. Krunoslav Novak

Župni vikar u zagrebačkoj župi sv. Petra i povjerenik za vjernike laike Zagrebačke nadbiskupije vlč. Boris Jozić je rekao da se ne boji medija: “Jedino me zanima kako će moj nastup ili izjava biti prikazani u medijima. Mediji imaju moć izrezati i oblikovati izjavu onako kako im odgovara. Ali čak i tu, upravo zato jer je naša želja naviještati Isusa Krista, vjerujem da je On jači od tih manipulacija i, zapravo, ne bojim se kako će to izgledati na kraju.”

Pravila za rasprave na društvenim mrežama

Župni vikar u župi Svih Svetih u Sesvetama i sudionik projekta “Pod smokvom”, koji su pokrenuli laici, vlč. Tomislav Šagud nedavno je objavio vrlo gledani video o pobačaju, pa je dodao: “Jedan od ciljeva pro life pokreta je da se o pobačaju priča. Iako mi je nakon videa dana negativna reputacija, mislim da smo postigli nekoliko važnih stvari. Primjerice, počelo se govoriti o prizivu savjesti, posebno kod anesteziologa. Nažalost, tim napisima nije važan sadržaj, nego degradacija svećenika koji, navodno, nema što o tome govoriti, s obzirom da nema djece.”

vlč. Tomislav Šagud

Spominjući pak neka osnovna pravila o raspravama na društvenim mrežama, vlč. Šagud je naglasio da je cilj doći do promatrača/slušatelja.”Uvijek treba imati na umu da je s druge strane stvarna osoba. Trebamo biti ljubazni, formulirati svoje stavove da budu jasni i razumljivi slušatelju. Posvijestimo si da je vrijeme na mojoj strani i da ne moram odmah, nego mogu i kasnije smireno i argumentirano odgovoriti. Također, ne moramo se bojati završiti raspravu kad uvidimo da je sve rečeno i, eventualno, pozvati sudionike na susret uživo.”

Poruka se može zlonamjerno interpretirati

Novak je posebno upozorio na važnost izgovorene riječi: “Kad smo poruku objavili ili napisali, ona više nije naša. Ona je prepuštena interpretaciji onih kojima je upućena. Zato je važno voditi računa o istinosti informacije, ali i o dobrobiti korisnika kome je upućena. U našem kontekstu treba voditi računa i o tome da i dobra poruka, ako je komunicirana na način koji ostavlja previše prostora interpretaciji, može biti izvučena iz konteksta i predstavljena na pogrešan način.”

Dr. Novak je na pitanje ima li u svećeničkoj formaciji mjesta za medijsku izobrazbu, dodao da se nešto od toga spominje na đakonskoj godini, povremeno ima nekih tribina u bogosloviji, ali u samom studiju nema posebnih kolegija. Kao dobri primjeri internetske evangelizacije spomenuti su p. Luka Rađa i vlč. Krunoslav Pačalat.

Prioritet je odnos s Bogom

Vlč. Jozić je naglasio da se uvijek moraju znati prioriteti. Kako je rekao, angažman na internetskoj evangelizaciji utječe na svećenički život i duhovnost: “Utječe sigurno, posebno ako ne stavim duhovnost na prvo mjesto. Ako ne dobijem od Gospodina, onda nemam vjernicima što dati nego sam na župi jednako vrijedan kao neko drvo uz crkvu. To je primarno, a drugo je na meni – da se organiziram najbolje što mogu. Sve se na kraju svodi na osobne afinitete svećenika. Prvo, ako ja u svom srcu osjetim želju gorjeti i izgorjeti za Krista, onda ću naći načina služiti u svojoj župi, koja mi je primarno povjerena. S druge strane, želim i ostatak svoga vremena darovati Gospodinu, to mogu onda učiniti kroz projekt “Pod smokvom” ili neki slični.”

vlč. Boris Jozić

Na kraju je zaključeno da onaj tko zna kako mediji funkcioniraju, može ih i “iskoristiti” za navještanje Radosne vijesti, jednako kako to čine svećenici koji se bave sportom ili glazbom.