Prigodom proslave 70. obljetnice čašćenja Gospe od Suza u Pleternici apostolski nuncij Giorgio Lingua predslavio je misno slavlje u svetištu te poručio vjernicima da se ne boje donijeti Mariji svoje suze jer je ona naša Majka koja ostaje stajati uz svakog svog sina kao što je bila prisutna pod Križem.
Draga braćo i sestre u Kristu,
jako sam sretan što sam s vama na proslavi dvostruke obljetnice: 70 godina čašćenja Gospe od Suza ovdje u Pleternici i 20 godina otkako je ovo mjesto bogoslužja proglašeno biskupijskim svetištem.
Već 70 godina brojni hodočasnici dolaze ovamo kako bi se napojili naukom nebeske Majke, dok doživljavaju nježnost majke koja plače s nama i za nas koji koračamo ovom suznom dolinom!
Gospa plače kada se udaljimo od zapovijedi našeg Oca nebeskoga i gubimo se u tami svijeta.
Čineći tako, napuštamo i njezin nauk, budući da nam ona ne govori ništa drugo osim: Što god vam rekne, učinite! (Iv 2,5), kao što je rekla na svadbi u Kani.
Pleternica/ Foto: Požeška biskupija
Ali Marijine suze su i suze radosnice, koje Majka ganuta lije kada vidi da ponovno ustajemo i, osobito, kada se uspijemo izmiriti jedni s drugima nakon što smo se udaljili, nakon što smo se posvađali.
Koliku li samo utjehu pružamo Mariji kada se pomirimo!
Svima vam je poznato podrijetlo pobožnosti prema Gospi od Suza. Ono se povezuje s čudesnim događajem, kada je gipsani kip Majke Božje, s jednom rukom na svojem Bezgrešnom Srcu, lio ljudske suze tijekom tri dana. Bilo je to 1953. godine u Sirakuzi, na Siciliji, u kući mladoga bračnog para.
Gospa nije izgovorila nijednu riječ, samo je pustila da teku njezine suze, ali događaj je odmah protumačen kao znak Marijina suosjećanja s ljudskim patnjama i kao poziv na molitvu i obraćenje.
Pleternica/ Foto: Požeška biskupija
Mnogi su vjernici u vjeri prihvatili poruku Gospe od Sirakuze. Među njima, jedan od prvih kojega je dirnuo taj izvanredni događaj, bio je velečasni Ljudevit Petrak, župnik Pleternice, koji je bio ganut suzama nebeske Majke, misleći, vjerojatno, na svoju župu.
Bilo je to teško vrijeme za ovaj kraj. Crkva na brijegu u Pleternici bila je porušena, prijašnji župnik, don Radović, barbarski ubijen, a izgradnju nove crkvene zgrade priječio je Titov režim koji je, osobito tih godina, provodio represivnu politiku prema Crkvi.
Pleternica/ Foto: Požeška biskupija
Ali, na ruševinama drevne crkve svetog Nikole, prije nego što se uspjelo izgraditi novo mjesto bogoslužja, župnik Petrak je započeo devetnicu Gospi od Suza i ubrzo je, na tim ruševinama, u molitvi ponovno zaživjela živa crkva, zajednica osoba koje su, unatoč svim protivštinama, vjerovale u Marijinu majčinsku i suosjećajnu ljubav.
Suze prolivene u molitvi, u patnji, u očaju, ali i u tihom otporu vjere, postale su obilna žetva milosti.
Na Kalvariji smo svjedoci novoga Marijinog majčinstva. Upravo se iz muke tog duhovnog poroda rađa Crkva, rođena Kristovom žrtvom i iz tihih suza njegove Majke, koja je postala i našom Majkom.
Tko zna koliko li je suza ovdje, u Pleternici, prikupila i obrisala naša Nebeska Majka tijekom ovih 70 godina!
Suze uzrokovane ratom, iseljavanjem, podjelama, siromaštvom, glađu! Ali i suze obraćenja, nade, pobožnosti, suze očiju koje su ganute pred ljubavlju!
Pleternica/ Foto: Požeška biskupija
Ona ne govori ništa, samo dijeli naše radosti i naše boli. Nastavlja držati jednu ruku na svojem bezgrešnom srcu, drugom nas rukom miluje i… ne bježi. Ostaje, kao na Kalvariji: Stabat mater dolorosa.
Tijekom godina, ovo je mjesto postalo svjetionik tisućama hodočasnika u potrazi za utjehom. Samo u 2009. godini, prigodom Svećeničke godine, dosegao je brojku od 100 tisuća!
Ovdje, pod plaštem Gospe od Suza, potičem vas: ne bojte se doći k ovoj Majci plakati zbog svojih grijeha.
Pleternica/ Foto: Požeška biskupija
Nebeska nas Majka ne osuđuje, Ona plače s nama. Ako imamo hrabrosti isplakati suze pokajanja, Ona će nam nadahnuti i prikladne riječi i dat će nam potrebnu snagu da zatražimo oprost od onih koje smo povrijedili, zlostavljali ili čak zloupotrijebili.
Samo onaj koji ima hrabrosti zaplakati, priznajući svoje pogreške, može započeti novi život i, moleći za oprost, može se nadati, barem djelomičnom, iscjeljenju rana koje je nanio.
Svaki put kada uspijemo oprostiti i zamoliti za oprost, osjećamo blizinu neba i Bog briše naše suze Marijinom nježnošću.
Pleternica/ Foto: Požeška biskupija
Braćo i sestre, ponavljam svima: nemojmo se sramiti plakati; darujmo Gospi naše suze. Zajedno s njezinima, sam će ih Bog obrisati!
A kada susretnemo nekoga tko pati, imat ćemo i mi snage ostati, ne okrenuti glavu na drugu stranu, kao što je Ona učinila pod križem. Jer tamo gdje se plače s ljubavlju, Bog već priprema radost koju nitko neće moći oduzeti, jer koji siju u suzama, žanju u pjesmi.
Sveta Marijo od Suza, moli za nas!
Pleternica/ Foto: Požeška biskupija