Blagdan Majke Božje Bistričke ustanovili su hrvatski biskupi 1971. godine nakon što su bistričko svetište proglasili hrvatskim nacionalnim svetištem. Čudotvorni lik Majke Božje Bistričke počeo se častiti krajem 15. i početkom 16. stoljeća.

Zanimljivo je da je taj Gospin čudotvorni kip bio čašćen u kapeli na Trškom Vrhu prije nego što je čašćen u župnoj crkvi sv. Petra i Pavla, koja je poslije promijenila naziv u crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Mariji Bistrici.

Zbog provale Turaka kip je bio dva puta zazidan pa mu je trag bio izgubljen i opet pronađen.

Prvi put nakon što je 40 godina kip bio zazidan, bistrički svećenik imenom Luka, nakon što je uvečer izmolio Anđeosko pozdravljenje, opazio je u crkvi neobično jako svjetlo pod korom koje je brzo iščeznulo. Sutradan je počeo kopati na tom mjestu gdje je vidio svjetlo.

I na svoje iznenađenje pronašao je Gospin kip s Isusom u naručju te ga izložio na javno štovanje. Opet se ponovila stara pobožnost prema blaženoj Djevici Mariji. Međutim, nakon nekog vremena pobožnost je prestala, a time i milosti.

Prijetila je opasnost od Turaka, vjerskoga i građanskog rata. Čudotvorni Gospin kip je bio negdje zagubljen.

Voljom Božjom i zauzetošću zagrebačkoga biskupa Martina Borkovića pronađen je 1684. godine i od tada se neprestano časti do danas.

Biskup Borković je rekao tadašnjem bistričkom župniku Molitorisu da u njegovoj župnoj crkvi dugo cvjeta pobožnost prema Majci Božjoj. I nastavio je s pričom:

„Kad sam ja još polazio školu i bio učitelj u kući Gerecija, sva gospoda i gospođe s djecom i sva dvorska družina moradosmo ići u Bistricu na proštenje pješice, i to bosonogi.

Kamo je, dakle, nestao lik Blažene Djevice iz vaše crkve?“

Biskup je župniku Molitorisu dao pomoćnika kanonika Matiju Stoklasa da mu pomogne pronaći zabačeni Gospin kip i obnovi marijansku pobožnost. Već drugi dan, a bila je subota, 16. srpnja 1684., pronašli su zabačeni Gospin kip. Bili su veseli.

Istoga dana župnik je rekao župljanki gospođi Magdaleni Paulec da su pronašli u crkvi čudotvorni i nekad vrlo štovani Gospin kip. Ona je imala kćerkicu koja je bila uzeta na ruke i noge te nije mogla hodati.

Župnik joj je savjetovao da zajedno zagovore njezinu kćerkicu i da će joj draga Gospa pomoći. I tako je bilo. Drugi dan, na mladu nedjelju, gospođa je odnijela svoju kćer u crkvu. Obilazila je oko oltara s djevojčicom u naručju. Kod trećega ophoda djevojčica je povikala:

Pusti me, majko, sama ću hodati!

Majka je pustila iz naručja i ona je sama obišla oko oltara kao da nikad nije bila bolesna. Svi u crkvi su bili dirnuti i hvalili su Boga i Majku Božju.

U knjizi Nikole Pavičića: Kroz Gospinu Hrvatsku, (Zgb,1981.) čitamo da je jedne nedjelje u mjesecu rujnu tadašnji bistrički župnik Petar Brezarić pozvao s propovjedaonice vjernike da dođu u nedjelju i da će im govoriti o novim čudesnim stvarima koja nisu čuli u svome životu.

Sljedeće nedjelje župnik im je govorio o čudesima sv. Franje Asiškoga. Kad je završio propovijed narod je, po običaju, dolazio do propovjedaonice da prikaže svoje zavjete/zagovore.

Među ostalima došla je jedna divna žena božanske ljepote, u modroj haljini, noseći u ruci voštanu svijeću koju je predala župniku i rekla mu:

Molite s čitavim narodom na tu nakanu da zadobijem vid.

Župnik se začudio tim riječima nepoznate gospođe, koja nije mogla biti slijepa jer je imala dva divna oka i jer je došla sama do propovjedaonice bez ičiju pratnje. Sama je i sišla s propovjedaonice i nestala među ženama. Župnik je ovo viđenje zanemario.

Tko je bila ta lijepa žena? Draga Gospa!

Po zagovoru Majke Božje Bistričke dogodilo se mnogo čuda. Navest ćemo nekoliko:

1758. godine mlada djevojka Kata Lenić iz Cernika bila je jako bolesna, ugnojila joj se čeljust, smršavila je i umrla. Ležala je na odru s križem u rukama. Na glavu su joj savili djevojački vijenac od svježih ruža.

Kad ju je brat ujutro vidio kako leži mrtva na odru kleknuo je pored njezina odra, plakao je i s vjerom zazivao Majku Božju Bistričku da je oživi.

Djevojka se odjednom kao iza sna probudila, pogledala u brata i digla se kao da nikada nije bila bolesna. Bila je zdrava.

Brzo je nakon toga otišla zajedno s bratom i obitelji zahvaliti Majci Božjoj Bistričkoj za svoj život i zdravlje.

Taj bistrički čudotvorni kip Marije i Isusa 1935. godine okrunio je zlatnim krunama zagrebački nadbiskup Antun Bauer. Danas u svetište Majke Božje Bistričke neprestano hodočaste vjernici pojedinačno i organizirano.

Spomenut ćemo primjerice godišnje zavjetno hodočašće Grada Zagreba, godišnje hodočašće Hrvatske vojske i policije predvođeno vojnim biskupom u RH, hodočašća pojedinih dekanata i župa itd.

Od pokrštenja Hrvata Gospa se časti u Hrvatskom narodu. Gospina su svetišta razasuta po cijeloj Hrvatskoj. Pišu joj se pjesme i recitiraju molitve. Gospa je u srcu Hrvatskoga čovjeka.