U homiliji biskup je tumačio današnje Evanđelje po Luki koje donosi zgodu s putovanja Isusovih učenika u Emaus. „Dvojica učenika poslije Isusove smrti bili su tužni i žalosni. Doživjeli su to da je njihov učitelj bio raspet i da je umro na križu. Zato kada je taj stranac, koga nisu mogli prepoznati, a to je bio Isus, prišao k njima i pitao ih o čemu razgovaraju, oni su mu ispričali što se to dogodilo s Isusom. Očito je da su bili slomljeni od toga što su doživjeli i kako je završio njihov Učitelj. Zato strancu govore kako je Isus bio velik prorok, kako su ga svi slušali i za njim išli, a na kraju je umro tako što su ga židovski poglavari predali Ponciju Pilatu, koji ga je dao raspeti na križ… A mi smo se nadali. Zanimljive su ove njihove riječi: a mi smo se nadali. Tako se i mi često nadamo nečemu drugom, a ne onome što nam život donese, ali upravo ono što je ponekad teško podnijeti, može biti sjeme nečeg novog i lijepog. Tada im Isus kaza kako su spora srca i malovjerni kao da nisu čitali u Pismima da Mesija mora trpjeli i kako mu se to moralo dogoditi. Da se neke stvari, i protiv naših iščekivanja, trebaju dogoditi poruka je koju bismo i mi trebali ponijeti u svom srcu za naš život“, istaknuo je biskup dodavši kako smo i mi sami često poput ovih učenika i ne vidimo Isusa premda on putuje s nama.

U nastavku tumačeći Evanđelje biskup je rekao kako su učenici očito osjećali nešto u svom srcu dok im je Isus tumačio Pisma. „Kada je već padala večer, i oni su došli bliže selu i kući u koju su išli, on kao da je htio dalje. No oni navaljivahu govoreći: Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku. I on ostade s njima. Ušao s njima u kuću i sjeo za stol a kada je prelomio i dao im kruh, oni su u toj gesti prepoznali Isusa. Kao da su im pale ljuske s očiju, vidjeli su Učitelja. Iako je trenutak kasnije on nestao ispred njihovih očiju, oni radosni i puni nade trče nazad u Jeruzalem da jave tu vijest kako su vidjeli Uskrsnuloga. Po putu govore jedan drugome: zar nije u nama gorjelo srce dok nam je putem tumačio Pisma. To bi trebao biti događaj svake svete mise, jer tada slušamo Božju Riječ koja ima snagu zapaliti i naše srce, da gori naša duša ljubavlju prema Bogu i ljudima i svemu što je dobro“, rekao je biskup te zaključio kako upravo to želi potaknuti i zapaliti Gospodin uskrsnuli u nama.

Na kraju biskupu je na dolasku zahvalio dušobrižnik Pejak-Pašić, a nakon mise biskup je podijelio sakramente kršćanske inicijacije jednom zatvoreniku.