Michelangelova ‘Pietà’ koja se nalazi u bazilici svetog Petra u Rimu nastala je u vrijeme kada je stolovao papa Julije II. Vrijeme je to značajne obnove Rima, podizanja velikih graditeljskih projekata, čime taj grad postaje središnje mjesto visoke renesanse. Michelangelo je prototip genija, najznačajniji kipar povijesti umjetnosti koji se formirao upravo u takvome Rimu. ‘Pietà’ u kapeli francuskih kraljeva, u vatikanskoj bazilici svetog Petra, nastala je kada je Michelangelo imao 24 godine. To je istodobno njegovo djelo koje ga je na neki način inauguriralo kao jednog od najvećih umjetnika tadašnjeg doba.

Za tu skulpturu je značajno da ona unosi niz formalnih i ikonografskih inovacija i, na neki način, prekida s podražavanjem antičkih uzora skulpture klasične antike i uvodi svojevrstan naturalizam. Meštrović se tako o Michelangelovom djelu izrazio da ‘unosi svojevrsnu pogansku ikonologiju’, odnosno formalne karakteristke.

Kada bismo opisivali to djeli rekli bismo da je vrlo mlada i prekrasna Madona drži tijelo jednog gotovo efepskog mladića tek na pragu zrelosti. Tu mladost Madone, koja je često bila Michelangelu spočitavana, kako čitamo iz njegovih biografija, Michelangelo opravdava time da čiste žene, žene čista srca, neokaljana tijela, nikada ne stare i da njihova ljepota ne blijedi. Zato je i htio prikazati jednu lijepu Bogorodicu, a ne trpeću Mater Dolorosa. 

Foto: Facebook

S druge strane, Kristovo je tijelo tijelo o kojemu ne bismo promišljali kao o tijelu zrelog muškarca u naponu snage, već o jednom krhkom, mladolikom tijelu tako da ga i na ovaj način povezujemo s nekim antičkim uzorima ili antičkim mjerilima ljepote. Majstorska obrada mramora, duboko klesana draperija odaje iznimno poznavanje anatomije ljudskoga tijela. Njihov međuodnos u toj dostojnoj tuzi i to ‘uživanje’ u žrtvi, u velikoj tragediji koja je istodobno i zanos i tuga, opredmećeno je u ovoj Michelangelovoj skulpturi na jedan sasvim suptilan i gotovo nježan način.

Za razliku od njegovih kasnijih ‘Pietà’, primjerice firentinske, Michelangelo ovdje daje jedno sasvim drugo viđenje Kristove muke. U kasnijim ‘Pietàma’ Michelangelo će često stvarati svoj autoportret i aludirati na izdvojenost genija u ljudskome svijetu.

Ova će ‘Pietà’ biti predložak za mnoge parafraze ove važne teme, jednog od najtragičnijih trenutaka u Kristovom životu, kada majka drži svog umrlog sina. Prikazana je kao neoplatonist, a opet i kao čovjek koji duboko poštuje sve kršćanske vrijednosti. Michelangelo će ovdje ujediniti jednu idealnu sliku ljudske patnje prema ideji da je sve ono što je na ovome svijetu samo tek nagovještaj onog života koji nas čeka nakon smrti. Ta dvojnost mladosti i smrti je upravo tema ovoga djela koje je Michelangelo napravio kada je imao tek 24 godine.

Emisiju poslušajte ovdje: