Kako pišemo i izgovaramo rodno mjesto svetoga Franje objašnjava profesor Mile Mamić.
U jednom prekrasnom talijanskom gradu početkom godine održava se već tradicionalni molitveni skup predstavnika raznih vjera. Taj se grad u nas tradicionalno zove Asiz. Tako se govori i piše, bez obzira na to kakav je njegov lik u talijanskom jeziku.
Kod nas se može čuti da se molitveni skup održava u Asiziju, da su predstavnici raznih vjera došli na zajedničku molitvu u Asizi, da je Asizi postao svijet u malom. To nije dobro. Riječ Asiz je stoljećima živjela u hrvatskome jeziku. Ne smijemo zaboraviti da su franjevci toliko ukorijenjeni u našu kulturu, da su zaslužni za stvaranje hrvatskoga književnog jezika, da su razvili tako bogatu franjevačku književnost od Mađarske pa do Jadranskoga mora.
Treba znati, dakle, da je taj grad u nas Asiz i pridjev od njega je asiški pa nema dvojbe da je i sveti Franjo Asiški. Asiz sklanjamo kao i Pariz: Pariz/ Pariza, Asiz/ Asiza, ne Asizija.
Ime Asiz nije osamljen slučaj. Dosta je imena gradova koja mi pišemo i izgovaramo drukčije nego što bi rekli ili napisali njihovi građani. Tako npr. pišemo i govorimo Prag, Rim, Napulj, Pariz, a ne Praha, Roma, Napoli, Pari(s).