Učimo djecu i brojati i brojiti, jednako tako i bojati i bojiti pa je pitanje kojem obliku treba dati prednost. Odgovor zna dr. sc. Jadranka Mlikota.
U hrvatskom jeziku oba su glagolska završetka, i -iti i -ati, vrlo plodna. Njima završava velik broj glagola tvorenih od imenica; tako na -ati završavaju glagoli naoružati (nastao je od imenice oružje), šibati (od imenice šiba), kockati (od imenice kocka), a na -iti, primjerice, glagoli baštiniti (od imenice baština), piliti (od imenice pila), noćiti (od imenice noć).
Kada je riječ o tvorbi sadašnjega vremena glagola na -iti, odnosno -ati, u hrvatskom ga jeziku ti glagoli tvore različitim nastavcima; glagoli na završetak -iti sadašnje vrijeme tvore tako da im se odbaci taj završetak te pridruže nastavci -im, -iš, -i (u jednini), -imo, -ite, -e (u množini). Tako bi navedeni glagoli na -iti sadašnje vrijeme tvorili upravo prema tom općem pravilu: baštiniti > baštinim, baštiniš, baštini…; piliti > pilim, piliš, pili…; noćiti > noćim, noćiš, noći…, pa tako i glagoli brojiti > brojim, brojiš, broji… i bojiti > bojim, bojiš, boji…
Dakle, glagoli brojiti i bojiti sadašnje vrijeme tvore jednako kao i ostali glagoli na -iti, i u hrvatskom jeziku, u odnosu na svoje parnjake na -ati (brojati, bojati) imaju prednost. Učimo, dakle, djecu brojiti (ne brojati) i jednako tako bojiti (ne bojati). I imenice koje tvorimo od tih glagola trebaju glasiti brojenje i bojenje (a ne brojanje i bojanje) premda se u uporabi i tih oblika imenica, kao i glagola od kojih su nastale, vrlo često kolebamo.
Stoga, u hrvatskom jeziku valja točno brojiti, uredno bojiti kako ni s brojenjem ni s bojenjem u jezičnom smislu ne bismo imali teškoća.