Paronimi su, prema definiciji Hrvatskoga jezičnog savjetnika, riječi koje se slično izgovaraju, slično pišu ili slično zvuče, ali ipak imaju različito značenje. Odnos dviju ili više takvih riječi naziva se paronimija. Paronimi su često riječi koje imaju istu tvorbenu osnovu, primjerice crveniti u značenju činiti što crvenim ili crvenjeti se – postajati crven. Zbog sličnosti izraza u uporabi se paronima često griješi.

Paronimi mogu biti domaćega podrijetla: desetak – desetina, bijeliti – bijeljeti se, kožni – kožnat – kožast, zrnat – zrnast, zaspim – zaspem, isticati – istjecati, neodlučen – neodlučan, papirni – papirnat, strana – stranica, tučnjava – tuča, značaj – značenje ili pak posuđenice, riječi stranoga podrijetla: arhiv – arhiva, civilizirano – civilizacijski, komunikativan – komunikacijski, elektronski – električni, fizikalni – fizički, psihički – psihološki, informatički – informacijski, milijunti – milijunski, remizirati – rezimirati, teoretski – teorijski.

Imenice arhiv i arhiva pripadaju paronimima, što znači da slično zvuče, slično se pišu, ali značenjski se ipak razlikuju.

Arhiv je imenica muškoga roda koja znači ustanovu u kojoj se čuvaju pisani dokumenti, primjerice, državni arhiv, povijesni arhiv.

Arhiva je imenica ženskoga roda koja znači zbirka dokumenata i različitih zapisa koja se čuva u kakvoj ustanovi ili u arhivu, primjerice bogata arhiva, obiteljska arhiva.

Imenice arhiv i arhiva sklanjaju se različito. Arhiv u nominativu, genitivu i dativu jednine glasi: arhiv, arhiva, arhivu. Imenica arhiva u prva tri padeža jednine glasi: arhiva, arhive, arhivi. Značenja tih dviju imenica treba razlikovati.

Pogrešno je reći: ići u arhivu, raditi u arhivi, obnoviti prostorije državne arhive, pregledavati arhiv, a točno je: ići u arhiv, raditi u arhivu, obnoviti prostorije državnog arhiva, pregledavati arhivu.