O razlozima zbog kojih je bio potreban novi prijevod, o načinu na koji se danas prevodi Biblija, o novostima koje donosi te o pitanju komu je takav prijevod namijenjen, govorilo se u emisiji „Aktualno“ u programu HKR-a.

Svoja iskustva podijelili su prevoditelji prof. dr. fra Mario Cifrak i dr. sc. vlč. Mladen Horvat, a poseban dio bio je posvećen uspomeni na bibličara prof. dr. fra Božu Lujića, koji nije dočekao objavu prijevoda – preminuo je 2021. godine.

Zašto novi prijevod?

Profesor Božo Lujić, kojemu je bilo povjereno okupljanje prevoditelja za Stari zavjet, 2019. godine govorio je o temeljnim razlozima za nužnost novog prijevoda. Polazio je od jednostavne, ali ključne činjenice: jezik se mijenja.

Ustvrdio je da se u posljednjih pedesetak godina hrvatski jezik znatno promijenio, kao što se mijenja i sve ostalo u životu. „Jezik je živ, a čak i kada se formalno ne mijenja, pojedini pojmovi s vremenom se istroše.“

prof. dr. sc. fra Božo Lujić (nedjelja.ba)

Govoreći o metodologiji, prof. Lujić podsjetio je da je sedamdesetih godina prošlog stoljeća prevladavalo prevođenje „riječ po riječ“, tzv. doslovni prijevod.

Takav je prijevod, rekao je, strukturalno vjeran izvorniku, ali često slabije razumljiv suvremenom čitatelju. Današnji pristup ide u drugom smjeru.

„Mi danas idemo više prema čitatelju, ne da čitatelja povučemo tri tisuće godina u prošlost, nego da tekst koji je nastao tri tisuće godina u prošlosti, pokušamo prenijeti u jezik suvremenog čovjeka, na standardni hrvatski jezik, u novu kulturu i novi društveno-politički kontekst“, ispričao je.

„Ne radi se o nekakvom mehaničkom prenošenju pojedine riječi ili čak ni pojedine rečenice, nego pokušavamo napraviti novi hrvatski prijevod koji bi bio bliže čitatelju – razumljiviji, protočniji, pitkiji.“

Predstavljanje novog hrvatskog prijevoda Biblije / Foto: Emica Elvedji/PIXSELL

O. Lujić istaknuo je da je novost prijevoda vidljiva i u sintaksi, a posebna se pažnja posvetila i glagolskim vremenima.

„Nastojimo izbjegavati imperfekt, koji danas gotovo da nije u uporabi, pokušavamo smanjiti aorist, a držimo se perfekta. Mnogi će to smatrati osiromašivanjem jezika, ali to nije naša praksa – to je praksa suvremenog standardnog hrvatskog jezika.“

Što je u Bibliji promjenjivo, a što nepromjenjivo?

Jedan od 24 prevoditelja, vlč. Mladen Horvat, pojasnio je da se izvorni tekst Svetog pisma u načelu ne mijenja.

Katolički kanon Svetog pisma sadrži 73 knjige, 46 Staroga i 27 Novog zavjeta.

Ako se pojave nova otkrića ili varijante, ona se bilježe u kritičkom izdanju kao fusnote kako bi prevoditelji i stručnjaci imali uvid u njih.

No ono što se mijenja jest jezik u koji se prevodi. „Mijenja se jezik – hrvatski, engleski ili neki drugi, jer jezik ide naprijed, a s njim se mijenja i razumijevanje ljudi“, objašnjava dr. sc. Horvat.

vlč. Mladen Horvat / Foto: TUZG

Ako se želi da Božja riječ bude shvaćena i prihvaćena, „onda taj izvorni jezik treba prilagoditi da ga ljudi mogu razumjeti“. Usporedio je to s vremenom i satom.

„Pitate me koliko je sati – onda vam kažem. Nakon 15 minuta opet me pitate i ja vam kažem.

Moj sat se neprestano adaptira na vrijeme koje je prošlo i nove prilike. Tako je i s prijevodom Svetog pisma“, objašnjava prevoditelj i dodaje:

„Vječna istina ostaje ista, ali se mora izreći na način razumljiv suvremenom čovjeku.“

Predstavljanje novog hrvatskog prijevoda Biblije / Foto: Emica Elvedji/PIXSELL

Na pitanje komu je namijenjena Božja riječ odgovara s biblijskom slikom vode.

„Riječ je: ‚Vi svi koji ste žedni, dođite na vodu.‘ Ako je Božja riječ poput vode – želi li moderni čovjek vodu? Apsolutno želi.

U čovjekovo srce stavljena je želja i čežnja za upoznavanjem Boga i njegove riječi. Nitko tu čežnju neće moći ugasiti.“

Pastoralno-katehetski pristup prijevodu

Naši su sugovornici složni da se jezik mijenja jer je živ, a s jezikom i prijevodi drevnih tekstova. Bilo je više pokušaja da se na hrvatski jezik prevede cjelovita Biblija.

Najstarije poznato svjedočanstvo o tomu je rukopis iz 15. ili 16. stoljeća u Dubrovniku. Iz novijeg vremena najpoznatija je zagrebačka Biblija iz 1968., odnosno kasnije izdanje s novim prijevodom Novog zavjeta (Bonaventura Duda i fra Jerko Fućak), ali su vrijedni i raniji prijevodi.

Profesor Mario Cifrak naglasio je da novi prijevod ima izražen pastoralno-katehetsko-misionarski karakter. Temelji se na dogmatskoj konstituciji Drugog vatikanskog sabora o božanskoj objavi Dei Verbum, koja u jednom dijelu govori o biblijskom apostolatu.

Prof. dr. sc. Mario Cifrak / Foto: TUZG

„Potrebno je da se svaka biskupija brine da vjernici imaju prikladne prijevode kojima se mogu služiti u svom duhovnom životu“, objašnjava prof. dr. Cifrak i dodaje:

„Željelo se biti što bliže potrebama župnog pastorala i kateheze, u školi i na župi, da djeca već od predškolske dobi budu ‚familijarna‘ s biblijskim tekstovima.“

Kada je riječ o potencijalnom gubitku mističnosti Svetog pisma zbog osuvremenjivanja, o. Cifrak odgovara:

„Bog govori u našim ljudskim jezikom. Bog ne govori nekim posebno biranim rječnikom nego se upustio baš u razgovor – onako kako mi doma govorimo.“

Izazovi pri prevođenju

Profesor Horvat prisjetio se kako se kao mladi asistent, krajem 2006. godine, uključio u projekt na poziv prof. Bože Lujića. „Prva knjiga bila je Knjiga proroka Amosa. To je bio svojevrsni test znanja i spremnosti.“

Pokretači ovog prijevoda, prepričava, bili su iskusni bibličari – mons. Mato Zovkić iz Sarajeva i fra Božo Lujić iz Zagreba koji je preminuo 2021. godine.

Biblija / Foto: HKM

Ključno je bilo slijediti originalan tekst da bi se razumjelo Sveto pismo, a posebnost ovog prijevoda je prevođenje s izvornih jezika – hebrejskog, aramejskog i grčkog.

Uslijedili su Levitski zakonik, Job, Mudre izreke, Psalmi i prorok Izaija. Posebno je pazio na dosljednost terminologije, osobito u Levitskom zakoniku jer „čitava knjiga govori o zakonima“.

„Svakog puta kada dolazi neka hebrejska riječ za zakon potrebno je da se određena riječ za zakon prevede na hrvatski jezik i da se bude vjeran u tim prijevodima.“

Najizazovnije bilo mu je prevođenje poetskih tekstova. Istaknuo je paralelizam kao temeljno izražajno sredstvo. „To je vrlo prisutno u Psalmima – ideje se ponavljaju, ali se u drugoj polovici retka produbljuju i tumače.“

novi prijevod Biblije – Oče naš / Foto: HKM

Profesor Lujić osvrnuo se i na praktične teškoće, poput regionalizama u hrvatskom jeziku ili prevođenja dragog kamenja i boja na velikosvećeničkoj odjeći.

„Hebrejski jezik nema nijansirano značenje boja, a tradicije prevođenja se razlikuju. Mi imamo anglosaksonsku tradiciju prevođenja.

Oni će prevesti, na primjer, da je bio modar, a drugi će negdje, na primjer, germanski prevesti da je plav. Morao sam donijeti nekakvu odluku.“

Postoji li savršen prijevod Svetog pisma?

„Pozvat ću se na patera Bonaventuru [Dudu]. On je rekao da se ne može napraviti izvrstan prijevod, nego svi uvijek nastojimo da taj prijevod bude dobar. To znači da uvijek može biti bolji“, objašnjava prof. dr. Cifrak.

„Sve su kritike dobrodošle, nitko nije savršen, nastojat ćemo svi da idemo za onim što je bolje rješenje.“

Plodan izvor i svakodnevni kruh

„Neka ovaj prijevod bude plodan izvor za teologe, inspiracija za umjetnike i književnike, ali prije svega, svakodnevni kruh za sve vjernike. Neka Riječ Božja, u svom novom ruhu, postane sve poznatija i prihvaćenija donoseći svjetlost, mir i pravednost našemu narodu i cijelomu svijetu“, poručuje predsjednik HBK zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša.

Novi prijevod Biblije predstavljen u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu