Danas slavimo svetog Montana i drugove, koji su podnijeli mučeništvo u Kartagi za Valerijanovih progona kršćana u trećem stoljeću. Car je već dao pogubiti svetog biskupa Ciprijana Kartaškog, te je nastavio fanatično progoniti kršćane. Ciprijanov mučitelj ubrzo je umro, pa je car postavio novoga službenika, Solona, koji je trebao nastaviti njegov posao. Uskoro je uslijedio ustanak, te je Solon skoro izgubio život. Na kršćane je pala sumnja da su organizirali ustanak kao odmazdu za ubojstvo Ciprijana. Solon je dao uhititi osam nevinih ljudi. Svi su bili kršćani, neki i pripadnici klera, i svi su bili sljedbenici svetog Ciprijana. Bačeni su utamnicu, u kojoj su zatekli i ostale kršćane koji su čekali smaknuće. U zatvoru su proveli mjesece. Tjerani su na težak rad i često lišavani hrane i pića. To je malu kršćansku zajednicu zatvorenika još više povezalo.

Kada su konačno poslani na stratište, svakome od njih je dana prilika da nešto kažu. Montan, koji je bio visok i jak, hrabro se obratio mnoštvu, posebno kršćanima, i potaknuo ih da budu čvrti u vjeri i radije se odreknu života nego vjere. Njegov sudrug Lucije, malen i krhak, tiho je prišao mjestu smaknuća. Bio je toliko slab da se morao naslanjati na dvojicu prijatelja kako bi uopće mogao hodati. Svi su odreda smaknuti odrubljivanjem glave. Okupljeni kršćani u mnoštvu na to su zajecali, ali su u isto vrijeme bili i radosni, jer su znali da će ih novi mučenici zagovarati na nebu. Montan, Lucije i njihovi drugovi smaknuti su na današnji dan 259. godine.