Sv. Kalist I., papa i mučenik, Crkvom je upravljao od 217. do 222. godine, podrijetlom Rimljanin. Prvi je od trojice papa, koji su nosili to ime. Neki spisi navode da je potjecao iz robovske obitelji. Za vrijeme pape Zeferina postao je đakonom rimske Crkve i brinuo se o crkvenim dobrima. Kalist je bio vrlo ugledan te ga je nakon smrti pape Zeferina, rimska zajednica izabrala za papu. Odmah na početku pontifikata morao se obračunati s krivovjerjem svećenika Sabelija. On je Oca, Sina i Duha Svetoga proglasio samo raznim načinima očitovanja jednoga Boga, niječući stvarne razlike između triju božanskih osoba. Kako je njegov nauk stvorio raskol u rimskoj kršćanskoj općini, Kalist ga je, zajedno s njegovim pristašama, isključio iz crkvene zajednice.

Papi Kalistu se uz zasluge na pastoralnom polju, pripisuje obnova crkvene discipline po pitanju svećeničkog celibata i posta, te gradnja crkve sv. Marije na Tiberu. Veliki mu je protivnik bio svećenik Hipolit, za kojega neki znanstvenici drže da je u to vrijeme bio protupapa. Po nekim izvorima, sveti Kalist je vjerojatno poginuo u vrijeme neke pobune u Rimu, kada je bačen u bunar. Najprije je pokopan na obližnjem groblju, a potom je prenesen u crkvu Sv. Marije. Umjetnici ga prikazuju s kamenom oko vrata. Zaštitnik je grobara.