Crkva se danas sjeća sv. Demetrija, đakona i mučenika. Rođen je oko 270. u Sirmiju, današnjoj Srijemskoj Mitrovici, kao sin visokog vojnog časnika. Bio je đakon sirmijskog biskupa mučenika Ireneja, naviještao je Evanđelje zbog kojega je u vrijeme cara Maksimilijana, između 286. i 305., podnio mučeništvo. Ostao je postojan u vjeri, osuđen je na smrt i pogubljen izvan gradskih zidina. Najpoznatiji je od takozvanih srijemskih mučenika. Na mjestu smaknuća je sahranjen a kasnije je tu podignuta bazilika. U njegovu rodnom kraju odmah su ga počeli štovati, a kad je Atila razorio Sirmij 441., štovanje sv. Demetrija prenijelo se u grad Solun kojemu je postao i zaštitnikom. Posebice su ga štovali pojedini bizantski carevi koji su ga uzimali za svoga zaštitnika, stavljali njegov lik na kovani novac i nosili njegovo ime. I naš je kralj Zvonimir još imao ime Dmitar, što dolazi od Demetrios, preko Dimitrij, a odatle je došlo i ime Mitar. Po tome se i Sirmij prozvao Mitrovicom, Srijemskom Mitrovicom. Zaštitnik je Srijemske Mitrovice i srijemske biskupije. 

Danas se spominjemo i sveca poslušnosti, bl. Bonaventure iz Potenze. Kao Carlo Antonio rođen je 4. siječnja 1651. u Potenzi, u južnoj Italiji. Sa 15 godina ušao je u samostan franjevaca konventualaca i uzeo ime Bonaventura. Štovao je Majku Božju, naročito kao Bezgrešnu. Bio je savršen u znanosti svetaca i njegova posvemašnja povezanost s Bogom dovodila ga je i u teškim pitanjima do pravog i sigurnog suda, tako da su se i profesori teologije rado s njim savjetovali. Umro je u samostanu Ravello 1711. godine s Marijinim imenom na usnama, a pobožni ga je puk odmah počeo štovati kao sveca. Blaženim ga je proglasio papa Pio VI. 26. studenog 1775. godine.