U gradu Betlehemu u kojem, s okolnim mjestima ima oko 25 tisuća stanovnika, živi i nekoliko Hrvatica. Jedna posebna dočekala nas je u večeri našega dolaska i za susret s nama dobila je posebnu dozvolu.

Ona je klauzurna redovnica, karmelićanka s. Karmela Bašić, rodom iz Slavonskog Broda. U Karmel Betlehem stigla je iz Brezovice prije tri godine, no zbog klauzure nismo bili u mogućnosti s njom zabilježiti razgovor.

Od 1980. godine živi u Betlehemu.

Ali zato smo upoznali gospođu Branku Andoni koja od 1980. godine živi u Betlehemu, a iz Zagreba je stigla u grad Isusova rođenja zbog ljubavi: „45 godina živim ovdje i imam četvero djece. Imala sam privatne jaslice, a kad sam navršila 60 godina, umirovila sam se. U slobodno vrijeme bavim se domaćom radinošću“.

Brankin suprug Walid je Palestinac i studirao je u Zagrebu. I ondje se dogodila ljubav zbog koje je naša sugovornica naučila arapski jezik u govoru i pismu i koristi ga tečno, kao i engleski te ponešto španjolskog jezika.

O životu u Betlehemu kaže da je još uvijek izvan ratnih zbivanja i predstavlja najveću koncentraciju kršćana u Palestinskoj oblasti, a da ste u kršćanskom gradu vidjet ćete i po kipovima Marije i Svete obitelji na kružnim tokovima, ili u imenima objekata po svetim osobama iz Biblije.

Branka ne krije oduševljenje kapelom hrvatskih svetaca i blaženika, posebno je oduševljava njezin unutrašnji dio, javor koji daje dojam kamena.

Zato čestita umjetnicima. I dok blagoslov kapele mi kao hodočasnici doživljavamo kao povijesni događaj, takvim ga vide i domaći stanovnici, potvrđuje naša sugovornica: „Vrlo rijetko se događa nešto ovakvo, a i nas nema puno, svega nekoliko Hrvatica koje su se davno udale u Betlehem, pa se i ovdje osjećaju doma. Zato nam je ovo poseban događaj.“

Branka Andoni / Foto: Tanja Maleš

Gospođu Branku smo pitali postoji li sličnosti između Betlehema i Hrvatske – možda u mentalitetu.

„Mentalitet je drugačiji od nas, ali je bliži našem mediteranskom. Ljudi su srdačni i prihvaćaju druge, vole se družiti.“

To im zasigurno pomaže prebroditi i teže situacije svakodnevice, jer mnogi su bez posla ili su otišli iz ovog kraja u potrazi za boljom egzistencijom. A koji su ostali, snalaze se kako znaju i rade sve što im dođe „pod ruku”, kako kaže gospođa Branka.

Ja sam prava Zagrepčanka.

Naša sugovornica ima 68 godina, ali i dalje nosi Zagreb u srcu, a Hrvatsku na srcu i ponosno pokazuje majicu na kojoj piše Croatia. „Ja sam prava Zagrepčanka. Kaj?“, simpatično kaže.

Za nas hodočasnike dolazak u Betlehem uvijek je kao Božić.

No, domaći su se navikli živjeti s Božićem, odnosno s Bazilikom Isusova rođenja. Ali zato Branka ima posebno dragu duhovnu oazu, a to su upravo Pastirske poljane zbog mira i tišine, osobito posljednjih godinu dana kada gotovo nitko nije dolazio.

Barem jednom godišnje dolazi u Zagreb.

Živjeti u Betlehemu je ugodno, ali Branka rado, barem jednom godišnje dolazi u Zagreb, a Hrvatsku vole i njezina djeca.

Na kraju saznajemo još nešto o našim domaćinima – palestinskim kršćanima u Betlehemu:

„Vole hranu i druženje. Zaista se zdravo hrane I imaju raznovrsnu kuhinju. Jede se puno povrća i roštilja. Koja god prilika, mora se nešto pojesti. I ljudi se jako vole družiti.“

Zahvalni za ovo druženje gospođi Branki saznajemo da se raduje vremenu s unucima, očekuje rođenje četvrtog. Zahvalna je za dar života, upravo kao i mi za rođenje Boga koji je u ovom gradu postao čovjekom za spas svakoga od nas!

Mir s vama iz Betlehema.

Ilija Skočibušić i Tanja Maleš / Foto: HKR