Budi dio naše mreže

Prof. Davor Vuković: "Kriza vjere šansa je za sve nas kršćane"

Ne tek vjera kao običaj, kao tradicija, već vjera kao osobni, životni, cilj koji oblikuje sve druge moje izbore. Vjera koja nije odvojena od iskustva i postojanja, nego upravo vjera koja prožima moju svakodnevicu, moje odluke, moje izbore, moje planove. Na takvu vjeru je pozvan i kršćanin i nekršćanin.

/ NP

Prva stvar koja nam pada na pamet kada kažemo riječ vjera – osobito kršćanska, katolička gotovo da je riječ – kriza. Već desetljećima, a i više, govorimo o krizi vjere, krizi Crkve, krizi duhovnih zvanja. Čovjek od kad se počeo oslobađati od Boga, razvojem svojih sposobnosti, industrije, razuma, svijesti o sebi, kao da je došao do spoznaje da mu Bog više ne treba, kao da će biti sretniji bez Boga i vjere. Tako s pravom možemo govoriti i o krizi vjere. Krizi vjere kod čovjeka koji je postao oslonjen sam na sebe, na svoje mogućnosti, svoje sposobnosti.

No, kada govorimo o krizi, valja znati da kriza bilo koje vrste, pa i kriza vjere, nije samo negativna stvar. U svom izvornom značenju, riječ kriza ne znači tek slom ili katastrofu, već označava situaciju promjene u kojoj valja zauzeti novi stav i donijeti odluku. Kriza je vrijeme izazova i novih mogućnosti, vrijeme čišćenja i pročišćenja, vrijeme razlučivanja i prosuđivanja, prilika za iskorak i novi početak.

Pa ako i jesmo u krizi vjere, ako je suvremeni svijet u krizi vjere, iz toga se može nešto dobro roditi. Krizna vremena nas vraćaju na ono bitno. Tako i kršćanska vjera, iako u krizi, ima šansu da postane osobnija, dublja, egzistencijalnija. Kriza vjere šansa je za sve nas kršćane – da vjeru produbimo, ali i za one koji to nisu a postat će, da otkriju ono bitno u kršćanskoj vjeri. Otkriti značenje vjere koje se sastoji u susretu sa živim Bogom. Možda svi trebamo ponovno otkriti da vjera nije tek običaj, tradicija, baština, dio kulture – iako je ona i to – nego je vjera susret sa živim Bogom. Bogom koji nas ljubi, Bogom koji nam je postao blizak po Sinu svome Isusu Kristu.

Svi mi ljudi, zapravo, u jednoj mjeri smo vjernici. Nema života bez vjere. Tu vjeru pokazujemo već u svakodnevnim životnim situacijama. I to nam već pokazuje da smo bića sposobna vjerovati. Kome to sve vjerujemo – pogledajmo svakodnevicu. Vjerujemo doktoru kada idemo na nekakav pregled. Vjerujemo konobaru kada naručimo kavu. Mi nemamo uvid u sastav kave. Mi nemamo uvid u znanje doktorovo ali vjerujemo da on ima sposobnosti i znanje. Vjerujemo meteorologu kada kaže hoće li biti sunčano ili padati kiša. Svakodnevno iskazujemo čin vjere. Svakodnevno pokazujemo da smo bića vjere. Vjerujemo jedni drugima. I oni koji kažu da ne vjeruju u Boga – vjeruju čovjeku. Život bi bio nemoguć bez vjere. I to vjere koja je povjerenje – prijatelju, roditelju, bračnom drugu – vjera kao izričaj povjerenja i pouzdanja.

Kršćanska vjera se, iako u krizi, nadovezuje na ovu sposobnost vjerovanja – ljudsku, ali dakako ima i svoj Božanski sadržaj. Kršćanska vjera je vjera da Bog postoji, no još dublje – to nije tek vjera u Boga kao puku činjenicu, nego vjera Bogu, povjerenje Bogu. Važno je ponovno otkriti za kršćansku vjeru istinu – da je vjera povjerenje. Vjera nije tek prihvaćanje određenih pravila i istina, iako je vjera i to. Vjera je prije svega susret i povjerenje…

I u ovom našem suvremenom svijetu koji je u krizi, pa i Crkva je možda u određenoj krizi vjere – važno je obnoviti ovo iskustvo vjere kao povjerena i pouzdanja u živoga Boga, osobnoga Boga. Ne tek vjera kao običaj, kao tradicija, već vjera kao osobni, životni, cilj koji oblikuje sve druge moje izbore. Vjera koja nije odvojena od iskustva i postojanja, nego upravo vjera koja prožima moju svakodnevicu, moje odluke, moje izbore, moje planove. Na takvu vjeru je pozvan i kršćanin i nekršćanin. I onaj koji vjeruje i onaj koji ne vjeruje. Vjeru u živoga Boga, vjeru koja onda oblikuje čitav život, daje smisao, koja prožima naša iskustva. I kada smo radosni i žalosni i kada život udari patnjama i bolima, i sama smrt kada dođe – ona nije tragedija, jer vjera nas diže i onkraj toga. Vjera u živoga Boga, Isusa Krista – raspetoga i uskrsloga, koji je svojim životom i primjerom širom otvorio vrata života i sebi kao Bogu a i onima koji u njega vjeruju. Izazov je svima nama suvremenim ljudima otkriti ovu snagu vjere – da je vjera najdragocjenije dobro kojega možemo imati.

 

Izvadak iz emisije Snaga križa koju je pripremio dr. Davor Vuković, a koja se emitira svakog utorka na Hrvatskom katoličkom radiju u 20 sati.

 Velečasni Davor Vuković rođen je 1978. u Vinkovcima. Od 1997. do 2002. pohađa Bogosloviju u Đakovu, te na istoj završava studij filozofije i teologije. Za svećenika je zaređen 2003. Služba župnog vikara služio je do 2004. u župi sv. Petra i Pavla u Osijeku, a zatim odlazi u Rim gdje na Papinskom Sveučilištu Gregoriana završava postdiplomski studij iz fundamentalne teologije. Godine 2006. magistrira, a 2012. i doktorira fundamentalnu teologiju. Od 2012. do 2014. obavlja službu župnika u župi Snježne Gospe u Selcima Đakovačkim, član je uredničkog vijeća teološkog časopisa «Diacovensia», postiže suradničko zvanje višeg asistenta pri Katedri fundamentalne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, član je uredničkog vijeća časopisa za pastoralnu orijentaciju «Vjesnik», te obavlja znanstveno-nastavno zvanje docenta pri Katedri fundamentalne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu.

 

Ključne riječi:
Davor Vuković vjera

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja