Ja i moj križ – i to “ja kao muškarac” ili “ja kao žena” suočena s križem

No, kako ja kao muškarac ili kao žena pristupam životnim izazovima stavljenim pod zajednički naziv križ? Naime, govoriti o križu, a istovremeno ne i omeni i mojem nošenju istog, promašena je tema. Znamo da puno toga može netko umjesto nas učiniti, ali nositi križ ili, još bolje, odluka kako ću nositi križ najvećim je dijelom na meni. Zato, možeš odbaciti križ, gurati ga od sebe, vuči ga ili ga prihvatiti i nositi – baš kako nas Isus uči.

Meditirajući Kristov križni put pronalazimo neke tipove ponašanja, tj. tri tipa muškarca i tri tipa žena koji su se zatekli na Isusovu putu.

Prvi tip žene je Marija

Govoreći o Mariji, govorimo o istinskoj slici naših majki, onih koji žive ne od djeteta nego za dijete, i ne jer su ga rodile, tj. dobile pod izlikom svojega prava, nego jer su ga prihvatile kao dar, jer znaju da ono ne pripada njima, i da će ono to često u svom životu pokazivati, da će se kroz život osamostaljivati, da će zbog toga možda biti grubo i bezobzirno, jer se želi pokazati kao ono koje je svoje i koje ne pripada nikome, osim Bogu. Majka će se opet vraćati tom djetetu pa makar joj dijete svojim postupcima “mačem boli” probolo njezino vlastito srce.

No, u Mariji treba iščitati i majku Makabejku koja svoje sinove potiče da vjernost do kraja žive samo Bogu. Postoji li bol na svijetu onda je to bol majke koja pati zbog svojega djeteta. Majka će i svim sredstvima htjeti izbaviti vlastito dijete iz zle kobi koja se nadvila nad njim pod cijenu da zarati i s ostakom svijeta. No, Marija to ne čini.

Marija je vjerna pratiteljica i učiteljica Isusova čak i na križnom putu, ne želeći se miješati u Božji plan, nego ga podržati na način da će zajedno s njim, s Kristom, svojim sinom, na leđima svoje boli nositi križ.

Drugi tip žene prikazan je u 6. postaji, a to je “tip” Veronike

Radi se o ženi koja je pobijedila ljudske obzire, pobijedila strah pred njima. Veronika izlazi iz mase onih djevojaka koje žive kao što živi većina mladih. Ona, jer sebe vidi drukčije, vidi i drugog drukčijim očima, vidi čovjeka – i zato se ne boji stati u obranu čovjeka.

Isus je, iako apsolutno pravedan, legitimno osuđen. On je jednostavno osuđenik prepušten svjetini koja ga bez straha od kazne može poniziti. Veronika, međutim, vidi čovjeka, a ne kažnjenika, tj. ne osuđuje i ne postupa po tom principu. Iza popljuvana čovjeka, ona vidi osobu. Veronika dakle vidi iza svega toga – ona ima kontemplativan pogled, vidi iza ili vidi dalje.

Veronika, kao prava slika žene, u u sirove zakone unosi evanđelje, unosi lice, a lice ima samo čovjek. Ona u mnoge bezlične zakone unosi srce. To je uloga žene u svijetu, u društvu, u institucijama, obitelji i u politici, koja i ovdje muškarcu dariva PRAVO lice. Rezultat toga je da i noj, jer ima lice, Isus prizanje i daruje svoje lice.

Veronika se bori za dostojanstvo ljudskosti, ljudskog života, ona se bori za istinsko lice ženske emancipacije. Ona izlazi iz okvira mode i postaje svevremenski model nasljedovanja. Ona je hrabri, karakterni i nepopustljivi borac za ljudska prava i ne uzmiče pred paradom i demonstracijom sile jačeg nad slabijim.

Treći “tip” žene, na temelju 8. postaje, to su žene koje oplakuju Isusa

Karakteristika žena iz 8. postaje, ili kakve su bile do trenutka kada su upoznale Isusa, bila je površnost. Češće im je stalo do izvanjskosti, do izgleda, ali uz evidentan manjak samopoštovanja. Vezano uz izbor bračnog druga, ovaj tip žena predugo čeka da se dečko popravi, a ako primijete da veza ne vodi nikud, nemaju snage prekinuti, jer bolje je išta nego ništa, i tako nauče živjeti.

Nisu naučile reći ne i osjećaju da nisu poštivane i voljene i da su zapravo postale poput predmeta koji je tu da služi. No, u susretu s Isusom one osjećaju da ih se cijeni kao žene, ne kao tijela ili objekt.

Isus im stoga kaže da ne oplakuju sebe, nego svoje muževe i sinove, a onda i svoje kćeri. Jer, nerijetko se kopira i primjer krivog odnosa između muža i žene na njihovu djecu.

Osvrt na tri tipa muškarca s obzirom na postaje križnog puta

Vojnici

U prvom redu to su vojnici kako ih prikazuje križni put, kao nemilosrdni, svirepi i krvožedni muškarci koji su hrabri dok u svojim rukama imaju oružje ili štit. Danas, to su oni koji ispred sebe stavljaju neku titulu, neku stvar, tj, vrijednost, sposobnost koji prikriva neki nedostatak ili čak kompleks. To su nadalje ljudi koji se gledaju “preko snajpera” – ljudi koji gledaju druge kroz naočale političkog opredjeljenja, religije, svjetonazora, nacije, rase, spola – lijepeći tako ljudima razne etikete.

No, kad je Krist u pitanju i ovdje se nazire nada. I tu se zna dogoditi da se pod križem rodi osoba, kao što se dogodilo satniku koji je ispovijedio svoj kukavičluk, ali i priznanje: Doista, ovaj čovjek bijaše sin Božji.

Šimun Cirenac

Šimun Cirenac primjer je muža koji je to postao, na neki način kroz silu ili prisilu, kroz terete koji su ga oblikovali u zrela muža. Šimun je čovjek koji je nakon nametnutog mu tereta postao muškarcem i to Božjim. Ima jako puno sličnosti s vojicima, ali i bitnih razlika. I vojnicima se nameće stega. I oni moraju puno toga proći – i razna poniženja i razne disciplinske mjere. No, ovdje je u pitanju ipak velika razlika; naime, odakle to da je Šimun postao takav muškarac, a ovi takvi razbijači i zlostavljači? Razlika je u tome što je Šimun bio doscipliniran križem. Tu nije upoznao samo nošenje križa života, nego nošenje tereta kojeg se nosi s ljubavlju.

Šimun je prošao svoju duhovnu katarzu, ojačao i postao kompletan muškarac. Šimun upoznaje snagu i trpljenje nebeskog Oca u sposobnosti trpljenja njegova Sina iz čiste ljubavi za svakog čovjeka.

Sv. Ivan

Sv. Ivan treći je tip muškarca kojeg srećemo na kalvarijskoj stazi života. Za razliku od ostalih apostola, Ivan je jedini koji je ostao s Isusom do kraja njegova ovozemaljskog puta. Ivanu je pod križem povjerena Marija za majku, a time i on postaje sin.

Ivan je primjer vrlo suptilnog dečka, intelektualac, nježan, ali i izuzetno energičan, možemo ga smatrati izuzetno “nutarnjim tipom”. On je zapravo vrlo odgovoran i uz to izuzetno oštrouman i prodoran.

Ivan je čovjek pera ili bolje reći duše, tj. dubine, ima kontemlativan pogled i izuzetno je slobodan. Mogli bismo ga opisati i kao sanjara ili bolje reći vizionara. On u mučenicima s palmama u rukama vidi pobjednike koji idu za Jaganjcem.

Izvadak iz emisije Snaga križa koju je pripremio vlč. Tihomir Kosec. Emisiju u cijelosti poslušajte ovdje. Emisija Snaga križa emitira se svakog utorka na Hrvatskom katoličkom radiju u 20 sati. 

Vlč. Tihomir Kosec Povjerenik je za mlade Varaždinske biskupije. Rođen je 1975. g. u Trnovcu blizu Varaždina, završio Katehetski institut pri KBF-u, radeći potom tri i pol godine u dvije osnovne škole. Boravak u zagrebačkoj bogosloviji u razdoblju od 2004.-2008.g. pomogao mu je, kako sam kaže, još dublje ući u misterij Božjeg poziva, te intelektualno i duhovno rasvijetliti motive da bude svećenik, usprkos teškoćama i otporu vezanih uz sam poziv. Nakon boravka u zagrebačkoj bogosloviji je i zaređen. Angažiran u radu s mladima, njeguje i glazbu kao vrlo snažan evangelizacijski medij.