Za početak odlazimo u Italiju jer iz nam otamo stiže jedan svjetski klasik koji nosi ime tiramisu što na talijanskom znači “povuci me gore”. Ovo je jedna vrlo jednostavna slastica koja je proizašla iz naroda i zapravo je vrlo zdrava jer sadrži samo nekoliko sastojaka koji u današnje vrijeme nisu u prevelikoj mjeri modificirane: imamo piškote ili neke druge kekse, sir mascarpone, šećer, jaja, kakao, kavu i eventualno slatko vrhnje.

Recept koji mi danas donosimo sastoji se od 2 jaja, 250 grama mascarponea, 60 grama šećera u prahu, nekoliko piškota, pola šalice kave i kakaa. Našoj varijanti ćemo dodati neko voće koje može biti prema vlastitom ukusu, od svježih jagoda, preko borovnica ili malina, trešanja, ili možda višanja, breskvi iz staklenki, ili mješavini voća u sirupu koje nalazimo u supermarketu, a Talijani nazivaju macedonia di frutta.

Priprema:

Treba skuhati kavu. Ona može biti prava turska ili instant ili ako nećemo kavu možemo piškote, odnosno, naše Savoiarde namočiti mlijekom ili razrijeđenim sirupom kompota u kojem je bilo neko od odabranog voća. Ako pak lagano pošećerimo jagode one će pustiti vodu, odnosno, svoj sok pa ćemo njime moći omekšati naše kekse.

Foto: Pixabay

Zatim ćemo napraviti nešto što Talijani zovu zabaglione, ali bez dodatka slatkog vina. Miksat ćemo žumanjke na pari zajedno s polovicom šećera koje smo najprije odvojili od bjelanjaka. Od bjelanjaka i preostalog šećera istući ćemo čvrst snijeg. Žutanjke miksamo na pari i to nekoliko minuta dok ne dobijemo gustu kremu. Idealno bi bilo zagrijati kremu do 82 stupnja. Treba dakle pratiti temperaturu uz termometar, ne bi li tako termički obradili jaja, ali u svom izvornom receptu Talijani se nisu pretjerano zamarali time jer se jaja nisu termički obrađivala. Važno je samo imati što svježija jaja. Isto vrijedi i za bjelanjke koje bi se također mogli termički obraditi u stilu švicarskog meringuea na pari. Kada imamo kremu od žutanjaka pripremimo prvo mascarpone tako da ga malo izmiksamo, zatim u njega umiješamo kremu od žutanjaka. Kad to sve dobro povežemo, dodajemo polagano i tučene bjelanjke. Neki će na kraju u ovu smjesu dodati i 50 ml tučenog vrhnja da još malo opuste kremu, ali to je proizvoljno.

Ukoliko nam je sve ovo oko žutanjaka prekomplicirano, lijeni smo ili smo pak vegetarijanci koji ne konzumiramo jaja, možemo to i preskočiti. Jednostavno povežemo mascarpone i šećer i tome svakako dodamo u ovoj varijanti tučeno vrhnje.

Slijedi slaganje. U čašu najprije stavimo malo kreme pa zatim ovlaženi piškot bilo u hladnoj kavi ili u voćnom sirupu ili mlijeku. Jasno ukoliko će nam djeca konzumirati ovaj desert ili ne volimo kavu, moramo modificirati desert. Ukoliko nemamo piškote odnosno Savoiarde, njih možemo zamijeniti našim omiljenim razmrvljenim keksom. Na to ćemo poslagati odabrano voće koje će svakako ovlažiti kekse tako da ne treba pretjerivati s tekućinom. Na to ćemo opet staviti kremu pa kekse, voće i tako redom ovisno o visini čaše ili željenoj porciji. Tu podsjećam na onaj naš slogan „minimalno kalorija, maksimalno užitka“. Kada radimo svoje vlastite slastice dobro je prilagoditi ih svojim “guštima”, ali opet ne mijenjati osnovne omjere.

Ono sljedeće je što treba učiniti je te čaše pokriti plastičnom folijom da ne dođe do kontaminacije s drugim namirnicama ili mirisima u frižideru i ostaviti preko noći da se sve poveže. Treba uvijek voditi računa da slastica treba vremena da ona dozrije na hladnom tako da ih treba uvijek praviti dan ranije. I to bi bilo to. Ukrašavanje se može napraviti naknadno s komadićima voća ili kakaom kojeg smo posipali kroz cjediljku da razbijemo grudice ili možda nekim čokoladnim umakom.

Foto: Pixabay

Povijesna pozadina

Podsjetimo, tiramisu je prema legendi nastao u 17. stoljeću i to u Sienni gdje svoje korijene vuče iz engleske kreme koju Francuzi zovu creme anglaise, a najlakše bi se mogla opisati kao varijanta rijetke slastičarske kreme u kojoj nema kukuruznog škroba ili brašna koji ju zgušnjava već tu funkciju imaju samo jaja. Prisutnost mascarponea koji je proizvod Lombardije i Savoiardi keksi koje mi poznajemo kao piškoti sugeriraju da je nastala u sjevernoj Italiji. No, drži se da se zapravo Tiramisu pojavio u Trevisu kao jelo koje je energetski dizalo bolesnu djecu, a onda i odrasle. Od tuda mu i ime “podigni me”. Zbog toga se danas tiramisu smatra slasticom koja pripada talijanskoj regiji Friuli Venezia Giulia i kao takvo je uneseno u tradicionalna jela ove regije.

Recepte Adriana Vinkovića Rangela slušajte nedjeljom od 13.40 u mozaičnom programu “Ljeto na HKR-u”.