Budi dio naše mreže

Vodimo vas u svijet HKR-ovih slastica! Jednostavne recepte HKR-ov dežurni slastičar Adrian Vinković Rangel donosi na valovima HKR-a tijekom šest nedjelja, u 13.40. Recept za neku ljetnu verziju slastice bit će dostupan i na mrežnim stranicama Hrvatske katoličke mreže. Slogan naše slastičarske rubrike je "minimalno kalorija, maksimalno užitka" ali, budimo realni, koja to slastica nije kalorična? Tajna je u količinama koje se konzumiraju i omjerima šećera s kojima se ne smije pretjerivati.

/ Adrian Vinković Rangel

Donosimo jedan vrlo zanimljiv i lagan, a fini desert koji dolazi iz latino svijeta.

Riječ je u desetu koji nosi naziv “Polvito Uruguayo” što prevedeno na hrvatski znači urugvajski prahić. Ovo je pravi ljetni desert koji je nastao u okružju visokih latino temperatura pa je stoga praktičan, brz za spraviti i vrlo ukusan. Ključan sastojak ovog deserta je “dulce de leche” ili u prijevodu “slatko od mlijeka”.

Naime, jedna gusta slatka karamelizirana krema neizostavno je slatko latino gastronomije i kulture. “Dulce de leche” dobiva se višesatnim kuhanjem mlijeka u koje smo dodali šećer. Na jednu litru mlijeka dodaje se 300 grama šećera. U tu mješavinu dodajemo prstohvat soli i sode bikarbone te malo esencije vanilije. I kada ona zakipi kreće redukcija mlijeka do željene gustoće. Treba redovito miješati da mlijeko ne zagori, a za bolju kremoznost može se dio od one litre mlijeka zamijeniti i slatkim vrhnjem. Proces traje i do 2 i pol sata i zahtjeva dosta strpljenja, ali rezultat je svega vrijedan. Gustu slatku smeđu kremu možete koristiti kao namaz za palačinke ili kruh ili dodatak sladoledu. U latinu svijetu u Mexicu “dulce de leche” zovu “cajeta” i koriste kozje mlijeko, a u Kolumbiji ga nazivaju “arequipe” i dodaju mu okuse poput kokosa i kave te je puno gušći. Jasno u latino svijetu “dulce de leche” dostupan je u konzervama ili plastičnim bočicama u svim supermarketima.

Recept

Od namirnica koje nam trebaju da bi složili naš “polvito urugvajo” su keksi, slatko vrhnje, puslice, pečeni lješnjaci te “dulce de leche”. Postoji nekolicina posebnih dućana u nas, pogotovo u Zagrebu, u kojima možete kupiti ovaj proizvod, a može se naručiti i internetom preko webshopova trgovina koji ovaj proizvod drže tu u Hrvatskoj. Ako se odlučite sami raditi “dulce de leche”, na internetu ima prgršt recepata pa i videa na kojima možete vidjeti kako ga spraviti, a jednom napravljen može potrajati u staklenci u frižideru do mjesec dana i duže.

Priprema

Foto: Pixabay

Najprije izmrvimo 100 grama omiljenih tvrdih keksa poput Petite Beurre, Speculaas ili nekih od Moulina Bianca. Bitno je da su tvrdi. Šaku i pol puslica koje se mogu kupiti u supermarketu prstima razlomimo na komadiće. Nekih 400 ml slatkog vrhnje istučemo u šlag. Prisjetimo se onda dva trika – prvi da nam je vrhnje svakako ohlađeno, drugi da ukoliko koristimo kravlje slatko vrhnje jednu trećinu zamijenimo onim biljnim. Lješnjake koje smo zapekli i očistili također umrvimo. Ukoliko nismo raspoloženi za pečenje lješnjaka i njihovo čišćenje možemo ih i izuzeti iz deserta. (Izvorni recept ne sadrži lješnjake.)

Potom smo spremni slagati u čaše. Prvo stavimo malo šlaga na dno onda na to izmrvljene kekse pa preko njih tanki sloj “dulce de lechea”. Na “dulce de leche” izmrvljene puslice i eventualno lješnjake, ako smo se za njih odlučili. Nastavljamo opet šlagom, keksima, slojem “dulce de lechea”, izmrvljenim puslicama i tako redom dok ne ispunimo čašu tako da nam završni sloj bude šlag.

Foto: Adrian Vinković Rangel

Napunjene čaše tada ćemo pokriti plastičnom folijom i pospremiti u hladnjak minimalno pet sati da se naš “polvito” dobro ohladi i poveže. “Polvito” možemo ukrasiti možete prije samog serviranja komadićem voća bilo jagode ili borovnice, listićem mente, prstohvatom izmrvljenih keksa.

Povijesna pozadina

“Polvito Uruguayo” nastao je na Kanarskim otocima. Iako bi prema imenu svatko zaključio da je to urugvajska slastica, svoju popularnost je stekao baš na Gran Canariji i smatra se slasticom ovog španjolskog otoka. Još početkom 80-tih prošlog stoljeća dva brata Alberto i Guzman odlučili su na Gran Canariji otvoriti restoran. Iz Urugvaja su se preselili u Las Palmas te su ga nazvali El Novillo Precoz. Sredinom 80-tih njihovi roditelji su im došli u posjetu. Oni su trebali njihovu podršku, jer restoran nije najbolje radio. I tako su se i roditelji uključili u rad restorana. Inače Alberto je znao da je njegova mama Susana Elisa Lanús bila vična spravljanju dobrih i jednostavnih slastica. Tako ju je zamolio da napravi jednu originalnu. U želji da udovolji sinu bacila se na posao. Namjera joj je bila napraviti varijantu pravog urugvajskog deserta koji se zove Chajá. Ipak, nije se najbolje sjećala recepta pa je počela miješati sastojke koje je našla. Krajnji rezultat se potpuno razlikovao od onoga što je namjeravala napraviti. A kada ga je Alberto probao prema njegovim riječima nije mogao stati i odmah je sve pojeo. Desertu su dali ime Polvito urugvajo. Polvito odnosno prahić budući da su sastojci umrvljeni u prah, urugvajo jer su oni svi kao obitelj bili Urugvajci. Tako je nastao ovaj desert koji danas možemo pronaći u jelovniku većine restorana na kanarskim otocima, a koji je svoju simpatiju stekao i van otoka po latinskoj Americi i Španjolskoj.

Recepte Adriana Vinkovića Rangela slušajte nedjeljom od 13.40 u mozaičnom programu “Ljeto na HKR-u”.

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja