„Postoji netko u životu tko nam nikada ne okreće leđa. To je Bog. Sve ono što nam daje, znak je Njegove očinske ljubavi prema nama. Bog ne napušta, On zove i privlači“, istaknuo je vlč. Mario Večerić u HKR-ovoj emisiji „Pod križem“ u utorak, 21. siječnja.
Pravo bogatstvo je Božji pogled pun ljubavi, kako je to rekao papa Franjo u jednoj svojoj katehezi. Kako je lijepo biti voljen na ovome svijetu! Ponajprije osjetiti voljenost svojih roditelja, baka i djedova, prijatelja, pa i nadređenih na radnom mjestu, kako je snažno biti voljen u braku.
Veoma je tužno i žalosno kada djeca odbace roditelje; roditelji odbacuju život, a mladi odbacuju Boga. Znak je to da je ljubav negdje ishlapjela, izgubila je svoj smisao. Sve se to može obnoviti, ali treba truda i napora kako bi se dogodila ona unutarnja obnova, obraćenje.
Postoji netko u životu tko nam nikada ne okreće leđa. To je Bog.
Sve ono što nam daje, znak je Njegove očinske ljubavi prema nama. Bog ne napušta, On zove i privlači.
No često se čovjek okrene protiv Boga, okrene Mu leđa. Kada hodimo prema Bogu, tada nas privlači njegovo svjetlo. Bez tog svjetla mi smo u beznađu. Zato svakoga dana svoje misli usmjeravajmo Bogu, srce, život, nadanja, budućnost.
Često me dotaknu riječi sv. Augustina: „Prošlost ostavi Božjem milosrđu, sadašnjost Njegovoj ljubavi, budućnost predaj Njegovoj providnosti.“
Temelj svega u našem odnosu prema Bogu naša je svijest da smo djeca Božja. O toj našoj svjesnosti ovisi i naš odnos s Bogom.
Koliko smo uopće u našem životu, okruženju, radu i poslanju svjesni da smo djeca Božja? Pristupamo li svojem životu u tom kontekstu ili sve činimo izvan toga? O tome ovisi kakvi ćemo biti i kako ćemo se odnositi prema Bogu.
Biti dijete Božje nije nešto slikovito, to je naš identitet koji smo dobili od Boga u sakramentu svetog krštenja u kojem nam je izbrisan istočni grijeh.
Dopustiti Bogu da nas odgaja po svojoj riječi znači biti spreman na promjenu života, biti spreman na svakodnevno obraćenje i prihvatiti ga kao temeljno opredjeljenje. Bog je prvi primjer odgoja, On nas zove da Mu budemo blizu, da molimo, činimo dobra djela, da se trudimo, ali nas isto tako potiče da samostalno kroz molitvu rastemo, da stječemo duhovni zalog, da se u njemu bogatimo.
Bog želi da Mu budemo blizu, želi to blago uliti u nas da budemo nove posude njegove ljubavi.
Bog želi da u ovaj svijet donosimo radost, mir i ljubav. On nam daje najbolje što ima, a to je Sebe.
Koliko sam ja prisutan u njegovoj stvarnosti, koliko doista shvaćam da sam dijete Božje, da to nije neka pričica koja je postala sakramentom krštenja, nego da je to jedna stvarnost, da je to moj identitet, da ja imam svoje dostojanstvo djeteta Božjeg i ono jedino raste u Bogu.
Svaki moj grijeh i slabost je narušavanje je odnosa s Bogom, ali nikada umanjenje tog dostojanstva. To dostojanstvo je toliko snažno i savršeno da se ono mojim grijehom ne umanjuje u svojoj cjelovitosti, već se obnavlja Božjim milosrđem. Obnavlja ga praštanjem i dobrotom, ljubavlju. Bog je obnovio dostojanstvo svakom čovjeku šaljući svoga Sina Isusa Krista koji nas je otkupio svojom smrću na križu.
On daje život na križu da bi obnovio dostojanstvo palog djeteta Božjeg. Koji se to roditelj ne trudi sačuvati dostojanstvo svoga djeteta? Koji se roditelj ne trudi pomoći djetetu da obnovi svoje ljudsko dostojanstvo? Djeca se Božja zovemo i jesmo. Svakoga dana more nas različite protivštine. Često smo shrvani od svega što nas okružuje. Nemojmo se dati obeshrabriti.
Dijete Božje dobiva snagu od Boga. To je identitet koji otkriva samoga Boga Oca i Njegovu beskrajnu ljubav prema nama, ljubav na koju smo svi pozvani.
Danas je više nego ikada potrebno svakodnevno osvješćivati da smo djeca Božja.
Ta nas stvarnost dovodi do spoznaje da nismo sami sebi svrha nego da svoj početak i kraj imamo u Bogu. Mnogi se danas osjećaju nevoljeno, odbačeno i marginalizirano.
U toj odbačenosti potraga za smislom života je mučna i dugotrajna. Osjećaj bezvrijednosti baca nas u beznađe. Tražimo zadnju slamku spasa vapeći za ljubavlju. Obnoviti u sebi svijest o identitetu djeteta Božjeg uvelike nam može pomoći da se istrgnemo iz svoje životne uljuljanosti i napokon shvatimo kako smo stvoreni za velike stvari. Prvo i osnovno što moramo čuti je da Otac govori svakome od nas: „Ti si sin moj, ti si kći moja“.
U času moga krštenja On je sa mnom, On mi progovara, On me toliko ljubi da mi govori „Ti si sin moj, ti si kći moja“ Uzima me u svoje ruke i daje mi sebe, život vječni. On me ljubi.
To je vrhunac Njegova izričaja prema meni. Mi nismo neki slučaj, mi smo ljubljena djeca Božja.
Bog nam je u svome Sinu pokazao svoju ljubav – učinio nas je dionicima božanske naravi. Bog nam daje svoga Duha koji je jamstvo Božjeg odabranja i Božjeg djelovanja u nama. Duh Sveti nas posvećuje da ostanemo Božji. Usmjerimo li pogled na događaj Kristova krštenja na rijeci Jordanu, vidimo kako je to krštenje značilo početak Kristova javnog djelovanja. I mi smo pozvani snagom svetih sakramenta pronositi Njegovu slavu.
Bog računa na svakoga od nas. Kao što je računao na sve koje je postavljao u svoju službu, tako smo Mu i mi važni. Pogledajmo tolike proroke, apostole, a onda i tolike svece kroz povijest spasenja. Nisu li i oni imali svojih slabosti, teških dana, prolili toliko gorkih suza, a opet su računali samo s jednim: da je Božja ljubav bezgranična i da nismo bezvrijedni?
Može nam se dogoditi da odlutamo s Božjeg puta, ali svijest da smo Njegova djeca vraća nas na stare staze slave Gospodnje. Zato je potrebno svakoga dana osluškivati u sebi taj glas da smo sinovi i kćeri Božje, osnaženi snagom Duha Svetoga pozvani biti u službi Božjoj.
Svakoga dana treba obnavljati svijest da smo ljubljena djeca Božja.
Ta svjesnost o vlastitu identitetu pomoći će nam da iz dana u dan rastemo u odnosu s našim Ocem. Nadalje, bez jednog kvalitetnog molitvenog života nema one istinske povezanosti s Ocem na Nebu. Molitva je produbljivanje moga odnosa s Bogom.
U molitvi otvaram vrata svojega srca za Boga. Dopuštam da me dotakne Njegova milosna ruka, da me obasja Njegovo svjetlo. I onda, kada ne znamo što bismo molili, dovoljno je samo reći Bogu da Mu se predajemo u tišini i prepustiti se Njegovu vodstvu.
Božja djeca pozvana su biti nositeljima svjetla u svijetu, širiti ljubav i nadu. Svojim djelovanjem djeca Božja mogu biti pokretači različitih pozitivnih promjena u svijetu.
Budimo nositelji radosne vijesti spasenja, posvjedočimo svojim životom koliko nas Otac ljubi.
Njegova neizmjerna ljubav neka se po nama širi ovim svijetom. Isus Krist nam je objavio Oca koji nije neki daleki Bog, On je Bog ljubavi, u svome Sinu postao Emanuel Bog s nama. Neka nas Njegova prisutnost još više snaži u nastojanju izgradnje boljeg i pravednijeg svijeta.
Cijelu emisiju možete poslušati u arhivi HKR-a: